Ja sam sjedio na tapetiću u primaćoj. Ja sam po tapetiću vozijo autić šta mi ga je barba Vjeko kupijo za rođić. Tata je sjedio u hotelji i čitao je novine. Mama je sjedila na trosjedu i gledala je dnevnik. Mama je svako malo fljaskala se po čelu i govorila je: „Koja tuka, jebate dragi irud…“ Ja sam vozijo autić po tapetiću i govorijo sam: „Brrruuummm… brrru-bruuummmm…“ Mama je vrtila sa glavom i govorila je: „Nemoš virovat da postoji taka kokoš, čoviče božji…“ Onda sam ja zamahnijo sa autićom i zafrljacnijo sam ga u pod. Onda sam ja skupijo sa stolića kristalsku ćikopelnicu i zdimijo sam ga tuta forca da ga skršim. Mama i tata su okrenili se prema meni sa turbo izneredom. Tata je podviknijo: „Šta ti to radiš, jebate konj?!“ Ja sam pitao: „Kojo?“ Tata je dreknijo: „Šta kojo?! Zašto si iz čista mira razbija autić, divljače?!“ Ja sam naperijo sa prstom prema skršenom vozilu i rekao sam: „Ima zagrebačku registraciju!“
Iako su jučerašnji televizijski dan obilježila dva gradonačelnička redikula u 'Dnevniku 3', prije toga je gledateljstvo imalo priliku uživati u jednom dokumentarističkom (mo'š mislit) remek-djelu, 'Putovanju kroz historiju, istoriju, povijest, zemljopis, sat razredne zajednice i sto drugih čuda'. Dokumentarac emitiran u sklopu inače izvrsne emisije 'Reporteri' prikazao nam je putovanje Miljenka Jergovića (pisca-kolumnista iz Zagreba) i Marka Vidojkovića (pisca-kolumnista iz Beograda) nekadašnjim auto-stazama bratstva i jedinstva do odredišta koje nas, čini se, sve beziznimno čeka - Grčke
Čitam odličan tekst Muharema Bazdulja Nepodnošljiva lakoća širenja mržnje i setim se one duhovite scene iz filma Jay and Silent Bob Strike Back, kad pomenuta dva ludaka idu od vrata do vrata i pitaju klince-anonimne blogere ''da li ste vi pre godinu dana ostavili komentar pod imenom magnolia_fan_15 na sajtu moviepoopshoot.com i rekli da je naš film sranje?'', a onda ih prebijaju od batina. E, sad, možda su batine ipak malkice preterana reakcija, ali ne verujem da postoji čovek na planeti koji je doživeo da mu no-name pametnjakovići na internetu objašnjavaju ''kako treba'' i ''šta valja'', a koji nije pocikivao i podvriskivao od sreće gledajući taj deo pomenutog filma.
Pišem ti ovo pismo tačno mesec dana pre nekolikosatne demonstracije mog ponosa. Pišem, sitnim slovom u sitne sate; ne mogu da spavam, ne od besa il’ ludila, već od neobuzdanog straha zbog s usana pročitane reči poniženja, zbog neučinjenog koraka od neviđenih ljudi. Sve je to duboko u meni - strah mi se odavno uvukao pod kožu: prebijanje na ulici, šutiranje u glavu, upiranje prstom, gađanje kamenom, grudvom snega. Osećam se nesigurno dok hodam tvojim ulicama. To boli, Domovino.
Teško je točno odrediti tko je u zanimljivijoj poziciji, oni koji se nađu na Mamićevoj listi prokletih na taj i taj dan ili oni koji su mahnitog filantropa toliko inspirirali da im jednostavno mora osigurati egzistenciju i u procesu ih prikazati kao bespomoćne i zaboravljene legende kojima nasušno treba pomoć bogatih i moćnih dobročinitelja koji se nisu naspavali pa u naletu histerije nižu zakletve pred Bogom i čovjekom.
Pažljivo sam, razumije se, pročitao te "Alternativne načine tumačenja hadisa o ratu i miru", ili kako se već zove knjiga, i ostao fasciniran. Poslanik a. s. je još prije hiljadu i četiri stotine godina sve točno pogodio, uključujući i to da će - ako ne vjerujete meni, vjerujte Admiru Pozderoviću - Miss svijeta 2007. godine biti Kineskinja Zhang Zi Lin!
Leto (gospodnje) 2011. godine donelo je velike bure na ovom nesrećnom balkanskom prostoru. Primitivna zver nacionalizma otkinula se s lanca, koji smo jedva nekako privezali u prethodnih nekoliko godina. I neprekidno, kao u svojevrsnom začaranom krugu, nađe se uvek neka „istorijsko-etnička istina” koja će čudovište nanovo nahraniti i razjariti.
Svako bavljenje historijskom ulogom Josipa Broza Tita ne može zaobići antifašistički ustanak 1941. i otpor staljinizmu koji je započeo 1948. Ipak, Četrdesetiprva i Četrdesetiosma ne daju odgovor na pitanje po čemu je Broz bio doista velik. Odluka o antifašističkom ustanku je bila hrabra, ali je bila i posljedica jedne strašne historijske situacije koja je nametala radikalne odluke. Valjalo je stati na stranu čovječanstva i civilizacije ili se predati nacističkom zločinu i ludilu.
U nekim gradovima sačekaju da im poznati umru, pa stave ploču ‘Ovdje je živio i radio Taj i Taj’. U Splitu, međutim, još za života napišu ti na kuću ‘Ovdi živi Taj i Taj’