Proteklog vikenda oko 60.000 Beograđana prošetalo se novim mostom koji je najskuplji na svetu po jedinici gradnje, ne pitajući za tu cenu, kao ni za bilo koju drugu cenu javne politike koju nisu u stanju da izmene. Kad huligani ponovo navale, oni će ostati u svojim kućama. Možda će se osećati kao kad su pre 20 godina pratili prenos iz Vukovara, pošto su tenkove zasipali cvećem. Možda Beograd nije manje hrabar od Londona. Samo nedovoljno jasno i brzo, uspeva da razume sebe i sopstveno vreme.
V for Vendetta je politički angažovan strip Alana Mura iz osamdesetih godina, nastao u vreme desničarske vlade Margaret Tačer, o mladoj novinarki Ivi Hamond koja postaje saučesnik maskiranom osvetniku (teroristi?), poznatom samo kao „V“, u njegovoj borbi protiv totalitarne britanske države iz fiktivne (ne tako daleke) budućnosti. Po rečima autora, ključni sukob u stripu je borba fašizma, oličenog u državi, i anarhizma, čiji je predstavnik „V“, koji se sve vreme skriva iza maske neuspelog katoličkog revolucionara iz 1604, Gaja Foksa (koji je pokušao da dinamitom raznese britanski Parlament i ubije protestantskog kralja Džejmsa I).
Sudeći prema najnovijim vijestima iz Velike Britanije, čini se da su ogromne policijske snage, koje je na ulice u pobunjenim gradovima i kvartovima Velike Britanije nakon tri dana divljanja uputila vlada premijera Davida Camerona, konačno ovladale nemirima. Palež, razbojstva, divljanja i pljačke su zaustavljeni, a posljedica je nekoliko mrtvih i oko tisuću i pol uhapšenih. Osnovan je i fond za obeštećenje
Vijest je odjeknula kao "deset dana koji su potresli svijet": Savjet Socijalističke internacionale (SI) na svom zasjedanju u Atini, na prijedlog Etičkog komiteta, donio je odluku o suspenziji SNSD-a iz svog članstva. Kasnije se ispostavilo da vijest nije u potpunosti tačna.
Ako su "ubojstva koja se počine u pederskim zajednicama nešto najstravičnije, praćeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom", ispada - samo malo, da još jednom provjerim na akvariju - da je Bosna cijela jedna golema pederska zajednica! Ozbiljna je to revizija suvremene povijesti, koja je rat u Bosni pojednostavljeno tumačila kao srpsku agresiju, a zapravo se - kako vidimo na osnovu vještačenja Alispahićevim znanstvenim metodama - radilo o unutarpederskom sukobu, takorekuć pederskom građanskom ratu
Jugoslavenski prostor je stoljećima bio duboka provincija. Slabo naseljena i besputna periferija dvaju carstava. Sve je ovdje kasnilo, od željezničkih pruga do književnih trendova. Iza te tvrdnje ne stoje ni prezir ni samosažaljenje. Jednostavno je tako. Usput rečeno, nije (bilo) nepopravljivo.
Izgovor da je ono što se naziva zločinima činjeno da se ne bi počinili novi zločini, dovodi samo do izgovora da se opet počine novi zločini, da se ne bi počinili novi zločini. I to nas dovodi do loše supstancijalnosti, do loše i nepromjenjive biti, i zatvorenog kruga objašnjavanja. Historija nije nit će biti išta drugo do poprište naroda koji žele da unište jedni druge.
Naš odnos je postao ličan, jer ja ne podnosim njegovu politiku, njegov imperativni način života, niti on podnosi moj način života, moja uvjerenja, moje potrebe, moja rasuđivanja. Ja sam tek izdaja njegovog pojma. Preko njega on se i rješava mene. Svog neuspjeha nezavršene politike.
Nije baš da vjerujem svemu što pročitam u novinama, niti sam pretjerano senzibiliziran oko života i priključenja haških uznika, pravomoćno ili nepravomoćno osuđenih, ali me iz popodnevnoga ljetnog drijemeža prenulo ono što sam pročitao o žalbi obrane generala Mladena Markača, na prvostupanjsku presudu, kojom je, prilično obilatom kaznom, osuđen za ratne zločine počinjene u kolovozu 1995.