Čemu parlamenti s ovim stepenom partijske discipline? Da bi se budžetskim novcem finansirala proizvodnja klonova partijskih lidera? SDP sistematski, od dolaska na vlast u Federaciji i ulaska u pregovarački proces na državnom nivou, svakim svojim potezom pokazuje da su razlike u odnosu na političke aktere čijim su oponentima doživljavani (a što ih je i dovelo do izbornog uspjeha), na razočarenje onih koji su od njih očekivali značajne promjene nabolje, uglavnom tako sofisticirane da je teško utvrditi da li ih uopšte ima
Vjerovatno ni jedan početak političke analize nije dosadniji, izlizaniji i rogobatniji od konstatovanja stanja, prema kojem je “Bosna i Hercegovina, društvo apsurda”, odnosno da “bosanskohrcegovačkom društvu posljednje godine/dana/mjeseca, prijeti _________ (upisati ime, odnosno drušveni fenomen)”.
Bosni i Hercegovini je uspjelo nešto zaista nesvakidašnje: cijelu je jednu kalendarsku godinu bila bez vlasti ostavši koliko-toliko čitava. I ne, nije ovo "dijagnoza" koju je trebalo postaviti još početkom oktobra. Ne govorim, naime, o 365 dana bez vlasti, nego o cjelovitom intervalu od prvog januara jedne do prvog januara druge godine
Gledano iz Severne Koreje, smrt Dragog Vođe Kim Jong Ila je drugi najtragičniji događaj u istoriji čovečanstva. Onaj jedini još tragičniji je svojevremena smrt Velikog Vođe Kim Il Sunga (tada su, po vrlo pouzdanim zvaničnim izveštajima, čak i severnokorejske ptice masovno popadale u nesves’ od tuge!), njegovog oca i utemeljitelja bizarne komunističke Kim-dinastije. A bogme i tvorca "ideje Džuče", u poređenju s kojom čak i Gadafijeva Zelena knjiga deluje kao delo vrlo pribranog uma, dočim su ukoričene Maove misli (na primer, moja omiljena, uvodna Maova misao o ženama, koja glasi: "Na svetu ima žena") nešto kao vrhunska filozofija.
Ne ponovila se. Odvratna godina. Ne želim da vas podsećam na sve ono što nam se desilo u proteklih dvanaest meseci. Očekivao sam da će to biti najgora u novom milenijumu, a bila je mnogo, mnogo gora. Po dobru će je pamtiti tek nekoliko vrhunskih sportista i nešto manje od sedamdeset hiljada porodica koje su dobile bebu. Svi ostali, normalni građani Srbije bi da je što pre zaborave.
Ništa nije tako lepo kao put pokriven injem,kaže jedna mudra izreka. Kao i uvek, izreka je u pravu. Drugim rečima, u inju je spas. U lepoti koja nas sve čini istim. U miru koji uvek neko želi da zloupotrebi. I dok iz voza koji ide brzinom čovekovog hoda zadivljeno posmatram predele pokrivene injem, pomišljam da je to znak da će Srbija ipak pronaći pravi put.
Barba je meni rekao: „Gubo jedna cinkaroška!“ Ja sam njemu rekao: „Nisam te tija cinkat! Viš da su me stisli!“ Barba je rekao: „Aj muči, Judo!“ Ja sam rekao: „Nisam ja Juda nego Robi K. iz trećeg a!“ Mama i tata su zableušili se sa zinutim ustima. Barba je rekao: „Jesi, jesi Juda, fale ti muda! Tako bi me i Rimljanima proda!“ Ja sam rekao: „Nisu moji mama i tata Rimljani nego Hrvati!“ Barba je rekao: „Oho, misliš da im je to preporuka! Hrvati su još gori!“ Ja sam rekao: „Nemoš vriđat cili narod, Židove!“