Ekologija je nauka o očuvanju prirode. Kao takva, korektiv je ekonomije, nauke o tome kako sa što manje troškova upotrijebiti proizvodne činioce, dakle i kako što jeftinije iskoristiti prirodu, prirodne izvore. No ni ekonomija ni ekologija ne pitaju se što je priroda; naime, priroda kao priroda, ne samo priroda kao predmet iskorištavanja ili očuvanja. Zato se od osamdesetih godina prošlog vijeka, kod niza teoretičara, od Félixa Guattarija preko Arnea Naessa do Wolfganga Schirmachera, oblikuje posebno učenje o prirodi kao prirodi, ekozofija. Pri tome je Schirmacherov doprinos ekozofiji filozofski zacijelo najinstruktivniji.
Postoji greška u promatranju i tumačenju nacionalizma. U dijagnozi da je riječ o političkoj doktrini koja proizvodi mržnju, sukobe, ratove i patnju nema neke naročite mudrosti, kao što je nema ni u tvrdnji da je svjetonazor čija suština je diskriminacija lišen svakog moralnog, civilizacijskog i demokratskog legitimiteta. Nikakve koristi ni od vapaja da nacionalizam sramoti prevashodno vlastitu naciju (kad već tvrdi da tako nešto postoji), da je odvlači na historijske stranputice i da stvara budžetski deficit, korupciju, deranžirano pravosuđe, kulturnu provincijalizaciju, javnost zatrovanu nesagledivim količinama gluposti i, uopće, jednu fenomenologiju kretenizma čija količina, razuđenost i sveobuhvatnost zaslužuje enciklopedijsku klasifikaciju. Reklo bi se da takvi poredci i takvi sistemi vrijednosti dugoročno nisu održivi i da će se prije ili kasnije urušiti u bankrotu.
Pravednike rijetko pominjemo, kao da se stidimo, kao da bi voljeli da ih nije ni bilo. Podsjećaju nas na sramni period kada nismo htjeli da vjerujemo u ono što vidimo i čujemo. Mogli smo? Bilo je lakše pokriti se jastukom po glavi ili pojačati zvuk radija da prigušimo zvuk užasa oko nas. Birao se život umjesto obraza. Tretirati pripadnike drugih nacionalnosti kao ljudska bića u ratu se smatralo izdajom i slabošću.
Upravo na pitanju o tome da li su inicijative političkih stranaka oblik djelovanja ovlaštenog predlagača ili je riječ o brutalnoj kampanji protiv nezavisnosti sudova i tužilaštava, razlikuju se stavovi Milorada Novkovića, predsjednika VSTV-a; Meddžide Kreso, predsjednice Suda BiH i Vesne Budimir, zamjenice v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. Dok se Budimir uopšte nije izjašnjavala o banjalučkim inicijativama, Novković i Kreso su izrazili suprotna stajališta
U dubrovačkoj katedrali je, izvještava Hina, neki dan održana ekumenska služba Božja. Bogoslužje je predvodio dubrovački biskup Mato Uzinić, a propovijedao je vladika Grigorije, episkop zahumsko-hercegovački. Državna agencija je s uzornom akribijom prenijela vladikine riječi: “Ni jednoga trenutka ne zaboravljam koliko je ozbiljan izazov i kakvu odgovornost nosi svaka izgovorena riječ. Svjestan njene težine i smisla ja ću je izgovoriti pred vama. A ta riječ glasi: oprostite. Trebamo govoriti uvijek i iznova: oprosti nam, Bože, grijehe naše. Večeras, na ovom svetom mjestu, u ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu, imam potrebu, kao kršćanin i episkop izgovoriti ovu kršćansku riječ – oprostite.”
Zgraža se Zlatko Gall u Slobodnoj Dalmaciji nad otužnom razinom izložbe kojom su Grad Split, lokalna podružnica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i Galerija umjetnina pod ravnanjem Josipa Botterija Dinija naumili uveličati dvadesetu godišnjicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Grinta Gall na ad hoc sklepanu izložbu, na niske umjetničke vrhunce predstavljenih diletanata i na Botterijev govor u kojemu je izloženi kičeraj proglašen dokazom da su muze suvremenih splitskih likovnjaka i u Domovinskom ratu ostale budne, baš kao i one Marulićeve u doba turskih najezda na Hrvatsku i Split...
Nezgodna je ispala ta stvar s granicom na rukavcu Unčice, jer do sad je to bio bosansko-hrvatski pogranični spor, a sad je, eto, bosansko-europski. Građani Europske Kostajnice, kojima su polja i voćnjaci ostali s druge strane kanala - u Europskoj Unčici, Uni, Uniji, kako se to sad zove - od sada tako obrađuju zemlju u Europi, i na njive idu s pasošima i homologiziranim motikama. Svako jutro pozdravljaju se s najmilijima i odlaze na bauštelu u Europsku uniju, i do ručka se vraćaju na urlaub
„Ti si najgluplji od moje djece, ali si najdalje dogurao“, rekao je dr. Franjo Tuđman dr. Miroslavu Tuđmanu prilikom otkrivanja spomenika dr. Franji Tuđmanu u Maslenici, rad samoukog kipara M. Šoše iz Kruševa. „Eto kakve mogućnosti pruža demokratski poredak“, dodao je.
Anomalije Србије žive svoj neupadljivi i smrtonosni život zaštićene kao u rezervatu, bez rizika, bez prirodnih ili ljudskih neprijatelja, skrivene u očiglednom. Skriveni u očiglednom, svakodnevna patnja, nepravičnost, prizemnost, surovost i poniženje istrajavaju i šire se, širom Србије. Šire od toga ne može. Ima toga još.