Informerov” intervju sa višestrukim silovateljem Igorom Miloševićem je uputstvo kako žene da se ponašaju kada ih bude silovao da ih ne bi povredio, jer silovaće opet pa čisto da znaju. Ako je i od srpske tabloidne poganštine, mnogo je
Zove me prijatelj, da mi obznani da me u nekom malotiražnom, po sadržaju i intenciji stranačkom, jednoumnom i dupeuvlakačkom časopisu pod «kodnim» nazivom STAV, nekakvo polupismeno balinče dvojnog imena a po svemu sudeći višestruke ličnosti i ozbiljne disharmonije identiteta, pokušava obezvrijediti svojim mucavim verbalizacijama mišljenja, svjetlosnim godinama udaljenim od suvislosti.
Kijev će morati da izabere hoće li biti zaista evropski, tako što će učestvovati u univerzalnom emancipatorskom projektu? Ili će postati deo populističkog talasa nove desnice?
Individualizacija društvenih problema – od nezaposlenosti, zaduženosti, siromaštva, pa do zagađenja – produkt je neoliberalnog razaranja društvenog tkiva i negiranja društvene odgovornosti. Kako je govorila Margaret Thatcher, društva – nema! Sva odgovornost pada na pojedinca, a strukture koje uzrokuju probleme, prvenstveno korporacije i političke elite, uživaju imunitet. Tako smo navikli posmatrati i probleme mentalnog zdravlja, iako su takvih razmjera da psiholozi već govore o krizi mentalnog zdravlja. Psihologija ne treba da služi cementiranju sistema ugnjetavanja i izrabljivanja – to nije sistem u koji ljude treba uklapati, nerijetko uz pomoć medikamenata, nego sistem koji se mora mijenjati da ljudi ne bi patili. @RiD
Dida je pitao: „I šta sad? Jel to znači da ja mogu gorit letriku koliko me volja, a potrošnja mi se ne broji?“ Barba Roko je slegnijo sa ramenima: „A e!“ Dida je zavrtijo sa glavom.
Danas smo mi, narod, inače vladaru savršeno nepotrebni, ipak nužni za čuvanje opredmećene ili oživotvorene opsene, zapravo novomita. Samo treba to da odbijemo – bez velikih reči.