Opsjednut nalaženjima načina da prekine sve mostove s prošlošću naroda kojemu pripada, progonjen sviješću da u njemu teče ista krv koja je tekla i venama Adolfa Eichmanna i da mu je otac bio simpatizer nacizma, nakon brojnih linija bijega Sjedinjene Američke Države ukazale su mu se ne kao mjesto gdje će započeti smirenu rekonstrukciju sjećanja, nego kao mogućnost da se živi bez sjećanja
Mislim da je problem vrlo konkretan – ako na izborima pobedi ono što smatramo ‘većim zlom’ (koalicija SNS-DSS-whatever, tzv. Mordorska koalicija), da li će posle 4 godine ostati išta od Srbije da se podigne iz pepela koji će oni ostaviti za sobom?
Mi rulja iz likovne smo nacalili se isprid radnika Dalmacijavina sa trasparemtima. Onda je moj drug Dino viknijo: 'Ajmo, ekipa, super trasparemti! Pet kuna komad! Nevjerovatno povoljno!' Onaj Kane Šteta je viknijo: 'Navali narode! Prilika koja se ne propušta! Ko oće jebat mater vladi za samo pet kuna?' Ja sam viknijo: 'Prvoklasna roba! Posebni popust za nezaposlene!
Čitam ovih dana kako je zbog toga na kraju ispao pravi mali marketinško-patriotski skandal, jer je u općoj histeričnoj pomami za “domaćim” nizozemski multinacionalni trgovački lanac Spar posegnuo za samim trade-markom romantičnih državotvornih osamdesetih, otkupivši prava na znameniti slogan “Slovenija – moja dežela”.
Seljaci koji spaljuju korov na njivama su posebna tema. Nemoguće je proći Srbijom, a da pored puta ne gori nekoliko ari njiva. Njihovi vlasnici ponekad završe u pepelu, zajedno sa korovom koji su spaljivali. Da li su srpski seljaci sišli s uma ili to spaljivanje zemlje ima neke veze sa osiromašenjem i raspadom države kojima prisustvujemo?
Nitko se ne može praviti da je rehabilitacija kojeg god zločinca iz Drugog svjetskog rata njegova unutrašnja stvar, kako se sada čuje iz Beograda. To, rekoh, proturječi očitoj činjenici da dva ekstremna nacionalizma ne ruše nego zidaju jedan drugog.
I Duška i Dženana i ja svjesne smo Avazove potrebe da svako ko im stane na put postane klozetska krpa, kurva i srpski okot, no još uvijek živimo u uvjerenju da onoga čime se Avaz hvali dio javnog servisa bi morao da se stidi. Moram priznati da iz mentalno-higijenskih razloga već duže od godinu izbjegavam Dnevnik 2 Federalne televizije. Gledam skraćenu, pa samim tim i manje ostrašćenu verziju s brojem tri.