Intervju

Abdulah Sidran bio je najveća zvijezda ovogodišnjeg pulskog Sajma knjiga. Krhkog zdravlja i brzo se umarajući, pisac se jedva nosio s četom obožavatelja, novinara i čitatelja koji su mu na potpis pružali primjerke njegove nove knjige, najprodavanije na Sajmu, “Otkup sirove kože”. Na Doručku s autorom, gdje je sa Sidranom razgovarao Vojo Šiljak, kavana je bila toliko natrpana publikom da je izgledala poput tramvaja u vrijeme prometne špice: svako toliko, neki bi se zakašnjeli autorov štovatelj hvatao za vrata, da bi potom, kad bi htio zakoračiti unutra, ustvrdio kako je u dovratku uglavljeno nekoliko kao u konzervi sljubljenih ljudskih tijela. Svi su željeli čuti duhovite, visprene odgovore pisca koji sam za sebe, ne gnjaveći se lažnom skromnošću, kaže kako je najbolji bosanski pjesnik nakon Maka Dizdara.

Razgovarali smo sa Dennisom Gratzom, predsjednikom Naše stranke. Povod? Povoda je na pretek. Neformiranje vlasti na BiH nivou, rad Naše stranke, odnosi sa SDP-om, predstojeći lokalni izbori. Šta i na koji način Naša stranka može ponuditi mladim ljudima iskreno nam je odgovorio njen prvi čovjek. Osvrnuo se i ukazao otkud toliki neuspjeh na predhodnim, opštim izborima. Naravno, nismo zaboravili da ga upitamo, šta da očekujemo od Naše stranke u budućnosti.

Presude Evropskog suda za ljudska prava su obavezujuće i ne postoji primjer da država na koju se odnosi, prije ili kasnije, nije izvršila presudu. Sramotan je podatak da je BiH prva zemlja koja je osuđena za postojanje diskriminacije, odnosno kršenje opšte zabrane diskriminacije, a to je predmet „Sejdić i Finci“.

Region počinje da živi jednim zajedničkim životom, a o privredi i poslovima da ne govorimo. Videli smo u ekonomskoj krizi koliko zavisimo jedni o drugim i koliko smo među-zavisni. Mislim da je bitan bilateralni odnos Beograda i Zagreba. On je istorijski kičma ovog regiona. Kada je bilo dobro između Srbije i Hrvatske, onda je bilo dobro i za region, a kada to nije bilo dobro, videli smo šta se dogodilo u Bosni. Srbija i Hrvatska zajedno imaju jednu odgovornost prema BiH, ne samo po Dejtonskom sporazumu, nego istorijski rečeno.

U jednome sam dosledan, a to je da sam protiv totalitarizma – i levog i desnog. Totalitarista je za mene neprijatelj – onaj ko želi apsolutnu kontrolu nad onim što misliš, ne samo nad tvojim postupcima i porezom. A koreni toga kriju se u teokratiji, očigledno. Počeci toga su u ideji da postoji jedan vrhovni vođa, ili nepogrešivi papa, illi glavni rabin, ili već neko ko može da protumači božje želje i da nam kaže šta treba da radimo.

Vrsni ekonomski i politički bh. analitičar, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI), Žarko Papić, bez milosti rezimira katastrofalne posljedice državnog bezvlašća i represivnih ekonomskih mjera koje BiH vode do sigurnog i potpunog kraha u narednoj godini, kao i utopijske greške Evropske unije koje su uzrok propasti EUR-a.

Složila bih sa svima koji tvrde da je danas medijska situacija iznimno loša. Medijske slobode i prava novinara, potpisani kolektivni ugovori koji su se mukotrpno osvajali tijekom posljednjeg desetljeća, kao da se opozivaju, jedan po jedan, pod izgovorom teške gospodarske situacije. Ne mislim da novinari trebaju biti izdvojeni od ostalih građana koji jednako teško žive, ali bi trebali imati minimum jamstva da neće ostati bez posla ako, primjerice, iznose stavove suprotne mišljenjima svojih vlasnika ili, naprosto, rade profesionalno novinarstvo.

16. i 17. decembra, održava se tradicionalni Naučni skup filozofskog fakulteta u Banjaluci. Tema ovogodišnjeg skupa je kvalitet nastavno-naučnog procesa i Bolonjski proces. Zašto baš ova tema? Pa, cilj nastavnog osoblja je da se sagledaju sve protivriječnosti, problemi, dometi i rezultati onoga što se naziva Bolonjski proces. Na ovom skupu će biti zastupljeni svi studijski programi Filozofskog  fakulteta, tako da će fenomen ,,Bolonje“ biti razmatran sa istorijskog, psihološkog, sociološkog, pedagoškog, filozofskog aspekta.