Razgovarali smo sa ministrom prosvjete i kulture Republike Srpske, Antonom Kasipovićem, o aktuelnom formiranju Savjeta za kulturu i važnosti ovog tijela, trenutnoj medijskoj slici, preuzimanju primata portala u informisanju populacije, kao i o (ne)edukovanosti mladih novinara....Ministar Kasipović, komentarisao je kulturni život Banjaluke, kao i kulturne promašaje u Srpskoj, između ostalog, i kao bivši novinar.
Bez intervencije donosimo intervju sa Božidarom Vučurevićem koji je dao za Slobodnu Dalmaciju 2008. godine nakon što je protiv njega podignuta optužnica od strane Županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku. Ovako je govorio ratni gradonačelnik Trebinja.
Hoćete li se sjetiti Jadranke Stojaković, ovisit će o godini vašeg rođenja: ova vrsna sarajevska kantautorica i pjevačica, naime, posljednjih dvadesetak godina živi u Japanu, gdje je, usred Tokija, preživjela jedan od najvećih potresa u povijesti ove zemlje.
Iz moralne krize se teško izlazi budući da ona počinje s nemoralnošću Crkve koja ima jako veliki utjecaj u Hrvatskoj. Ovu zemlju je preplavio prizemni katolicizam, a uz to se Crkva pokazuje totalno nesposobnom po pitanju politike. O moralu da i ne pričamo, budući da svi oni koji su pokrali milijune i milijarde nose zlatne kržiće.
Dragan Čavić, lider Demokratske partije, predstavlja jedinu opoziciju u Republici Srpskoj. U intervjuu koji je dao našem portalu, Čavić je saopštio kolika je cijena opozicionog djelovanja u ovakvim okolnostima.
Josip Pejaković ( 1948.), glumac, dramski pisac, reditelj, novinar, nekadašnji pjevač rok grupe “Veziri” iz Travnika, posebno se proslavio monodramama “On meni nema Bosne" i "Oj živote" .
Ako govorimo gdje je korupcija društveno najopasnija i gdje ostavlja najrazornije posljedice, onda je to svakako korupcija na najvišim nivoima vlasti – tzv. politička korupcija, koja predstavlja sasvim sigurno jedan od najvećih problema ove zemlje i koja je ujedno i najveća prepreka provođenju ukupnih reformi.
Boro Kontić, autor dokumentarnog filma "Godine koje su pojeli lavovi": Propagandno ratno novinarstvo je leš koji još uvijek stoji u ormaru i činjenica da smo mu u međuvremenu navukli smoking ne utječe na njegov zadah. Posljedice vidimo u neprihvaćanju odgovornosti za posao koji radimo i u manifestacijskom novinarstvu koje je a priori za ili protiv nečega, pogotovo kada se izvještava o manjinskim skupinama ili o iole spornim temama.