Prije nego što vas upoznam sa Zoranom Crnčevićem i Nebojšom Đumićem, prvim ljudima udruženja Rejs, ispričaću vam svoj doživljaj iz 2005. godine, kada sam imao sreću da prisustvujem performansu u organizaciji udruženja Rejs ,,Komad vazduha“. Ovo sam tad napisao i više nego oduševljen i zapanjen, pitajući se kako se to uopšte moglo dogoditi u Banjaluci.
Prije nego što vas upoznam sa Zoranom Crnčevićem i Nebojšom Đumićem, prvim ljudima udruženja Rejs, ispričaću vam svoj doživljaj iz 2005. godine, kada sam imao sreću da prisustvujem njihovom performansu ,,Komad vazduha“. Ovo sam tad napisao i više nego oduševljen i zapanjen, pitajući se kako se to uopšte moglo dogoditi u Banjaluci.
Značajno je baviti se bilo čime, otvorenog srca i iskreno, javašluk i zloupotreba se uvijek prepoznaju, a takav rad vodi ka duhovnoj smrti. Što se tiče rata, on i dalje traje, ljudi umiru, ne od metaka, već od gladi, vojnici nisu u maskirnim uniformama, već su maskirani nacionalnim bojama, rekao je umjetnik Muhamed Kafedžić - Muha.
Značajno je baviti se bilo čime, otvorenog srca i iskreno, javašluk i zloupotreba se uvijek prepoznaju, a takav rad vodi ka duhovnoj smrti. Što se tiče rata, on i dalje traje, ljudi umiru, ne od metaka, već od gladi, vojnici nisu u maskirnim uniformama, već su maskirani nacionalnim bojama, rekao je umjetnik Muhamed Kafedžić - Muha.
Bivša američka policajka Kathryn Bolkovac, krajem 90-ih je kao međunarodna policajka u BiH je otkrila da su njezine kolege kupovali maloljetnice za seks, a UN sve to prikrivao. U intervjuu govori o stravičnim događajima kojima je svjedočila. Bolkovac je postala najpoznatija svjetska zvizdačica.Kathryn Bolkovac je zbog svojih otkrića dobila otkaz u UN-u pa je potom napisala knjigu o svemu što je doživjela u Bosni, a kanadska redateljka Larisa Kondracki po njoj je snimila film Whistleblower" sa Rachel Veisz u glavnoj ulozi.
U sklopu Buka medijskog projekta tokom 2007 godine u TV emisiji BUKA ugostili smo Radu Aleksića, oca Srđana Aleksića ( rođ. 1966) koji je 21 januara 1993 godine pretučen u Trebinju braneći od vojnika svog poznanika Alena Glavovića. Podlegao je povredama 27 januara. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."
Odrastanje u Banjaluci.... Bilo je lijepo i ružno, i dugo i kratko, i mučno i radosno, i bezbrižno i strašno, i ono je jedino što mi se u životu zaista dogodilo. Odrasla sam i sad živim u drugom gradu i ono što mi nedostaje iz djetinjstva je mogućnost gledanja stvari, a da nemam prethodno mišljenje o njima, neposredniji pristup svemu i svima, radoznalost, a ono što me užasava je zatvorenost sredine u kojoj sam odrasla, zatvorenost pojedinaca, porodice, škole i društva u kom sam živjela i i dalje živim.
Rat se i desio zato što smo tada, a i danas smo bili radije još uvijek u okovima neke vrste nasljeđa naše plemenske prošlosti. Za nas nema nikakvih novih dobrih ideala, samo se maskiramo u iste, a u djelu sprovodimo zakone plemenskih zajednica iz kojih smo potekli. Kod nas i dalje zakon jačega ima prednost nad razumom, mi ne komuniciramo naprednim jezicima nego se radije odazivamo na lelek, urlikanje, i ratne pokliče.