BUKA nastavlja serijal intervjua sa kandidatima za gradonačelnike na lokalnim izborima. Ovaj put smo razgovarali sa Draganom Čavićem, predsjednikom Demokratske partije i kandidatom ove stranke za prvog čovjeka Banjaluke. Otkuda ovaj naslov? Pročitajte tekst.
Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a govori o Bosni i Hercegovini kao državnoj zajednici, o Republici Srpskoj kao Teksasu ili Bavarskoj, o priznanju Kosova, odnosima s političkim partnerima iz Federacije, o projektima sa Vladom Republike Hrvatske i ruskim kompanijama.
BUKA započinje serijal intervjua sa kandidatima za gradonačelnike i načelnike opština u Republici Srpskoj. Za početak smo razgovarali sa Nenadom Stevandićem, kandidatom SDS-a za gradonačelnika Banjaluke.
Humanizam je pojeden i ispljunut u ustima nacionalizma. Dobrota je selektivna, a mržnja kolektivna. Pa ipak, ako se dobro potrudite, u ovoj zemlji naći ćete još uvijek toliko sjajnih ljudi, fascinantnih ličnosti, čudesnih pejzaža koji još nisu otkriveni pod bagerima kojekakvih tajkuna koji su tu zaplanirali neku novu betonsku grdosiju. Uvijek biram zdrav i neopterećen optimizam. Sjednem u auto i obilazim Bosnu i Hercegovinu. Putujem, saznajem, osluškujem, zapisujem. Stajati u mjestu nije i nikad ne može biti korak naprijed.
„Protesti u Banjoj Luci su legitiman građanski čin na koji polažu pravo svi stanovnici ovog grada ukoliko se ne slažu sa odlukama koje donose gradske institucije vlasti. Ovi protesti su dio jednog buđenja građanske inicijative u Banjoj Luci koja je počela još sa protestima u vezi sa izgradnjom parkinga u ulici Sime Šolaje na prostoru koji je poznat kao „Građevina“. “ kaže za BUKU diplomirani politikolog Vlade Simović. Sa njim smo razgovarali o banjalučkim protestima, o tome šta oni predstavljaju za Banjaluku ali i o nadolazećim lokalnim izborima u BiH.
"U Banjaluci se u glavnom površinski prihvati trend, bez da se razmisli o njegovoj suštini. Tako, npr, imamo metalce koji su nacionalisti, pankere koji sa žene u crkvama, hipstere koji se oblače po firmiranim radnjama, «occupy» vegeterijance koji kupuju jabuke u plastičnom pakovanju po promotivnoj cijeni u hipermarketima" kaže u intervjuu Lana bastašić, književnica iz Banjaluke
Nenasilje, ponavljam, nije suprotnost nasilja. Nasilje je instrumentalno – to je njegova bit – ono je uvijek sredstvo koje treba opravdanje, i nikada ne može biti legitimno po sebi. Nasuprot nasilja je politika, političko djelovanje i moć, a one ne trebaju opravdavanja već legitimnost. Samo nenasilje, pogotovo kada znači izmicanje djelovanju i neaktivnost, može biti vrlo nemoćno a ponekad – kada bi trebalo zaustaviti neke procese (koji mogu biti bilo nasilni bilo nenasilni i koji potpuno devastiraju bilo kakvu mogućnost za buduću političku zajedničku egzistenciju nekih grupa ili čak vode ka njihovom uništenju) čak i sudbonosno. To je pokazao i slučaj bivše Jugoslavije – i Bosne posebno.