Ne može da postoji kulturna scena ako ne postoji kritika, taj dualitet je njen sastavni deo i to je ono što motiviše i utiče na stvaranje konstantno drugačijeg kulturnog ambijenta jednog prostora, rekla je za portal BUKA istoričarka umjetnosti Amalija Stojsavljević.
Vjerujem da će doći vrijeme kada će neka nova generacija ovdje, tražeći prostor za sebe, odbaciti neke zablude u kojima mi sada živimo. Čini mi se da je jedan od poslova kojim se akademska zajednica može baviti i kojim bi se mogli baviti i pisci jeste da se sačuvaju informacije i da se sačuva alternativa onome što trenutno pada vrlo arogantno i bahato.
Valjda ljudi vole da voajerišu, da zaviruju u tuđe gaće, da se bave tuđim govnima kako ne bi morali da peru svoja. Jer - to je mnogo zahtjevnije! Da li su to nečiji projekti koji imaju za cilj da masu drže zaglupljenom, stvarno ne znam. Ako jesu, uspijevaju!
Iako sam svjestan da bi možda povratak mnogih poput mene (obrazovanih, relativno mladih i ambicioznih individua) bio blagotvoran po bh. društvo i kulturu, nisam spreman na to. Promjena bh. društva će zahtijevati žrtvovanje jedne čitave generacije koja će morati da poturi leđa i plati troškove revolucije svojim zdravljem, ambicijama, snovima i ličnom komocijom. Biću iskren prema sebi i čitaocima: ja imam samo jedan život (u zagroblje ne vjerujem) i ne želim ga potrošiti na revoluciju.
Medijski odgoj ne možete prepustiti samo medijskoj industriji, jer se ona sastoji od različitih igrača koji imaju svoje različite legitimne ciljeve, kaže Lea Tajić iz Regulatorne agencije za komunikacije, autorica knjige o medijskoj pismenosti u BiH
Sve više smo nalik na robove sa kojima se da upravljati i koji ne misle za sebe, jer se konstantno nalazimo u svijetu koji nas bombarduje subliminarnim porukama 24 sata dnevno i rijetko kad bježimo u prirodu koja bi nam trebala biti azil...