Život BiH građana je uopšte težak i otužan, po meni, ali ipak posjeduje elementarnu jačinu. Rekla bih, savršeno mjesto za umjetnički motiv, ali koji dobija na značajnosti tek kad izađe van njegovih bosanskohercegovačkih granica.
Kad su u pitanju predstavnici drugih i drugačijih, mi imamo neku ideju kako oni izgledaju i kako se ponašaju, ali te predstave o drugima kad se kompariraju sa stvarnošću ne nailaze često na utemeljenje.
Danas prisustvujemo jednom nečuvenom procesu, sistematskom pokušaju uklanjanja kritičkog mišljenja. Pogledajte samo bolonjski sitem visokog obrazovanja. Umesto da fakulteti stvaraju autonomne i hrabre pojedince, stvaraju se neotporni, neobrazovani, preplašeni klonovi koji gube mogućnost otpora. Društvo koje suspreže kritiku, koje proganja i kažnjava kritiku, umesto da je pospešuje, slabo je i nemoćno društvo.
Poslanik je Bosanske stranke u Skupštini Kantona Sarajevo (KS), delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, predsjednik Upravnog odbora Zavoda za zdravstveno osiguranje i upravlja stotinama miliona KM poreskih obveznika.
Mislim da ćemo ponovo morati naučiti jezik i korake ljudskog odrastanja, da ćemo ponovo imati rane kršćane u katakombama koji će se kriti od ovih po objektima, da će se morati ispočetka pričati priče o ljubavi, pomirenju, zagrljaju…
Ne može da postoji kulturna scena ako ne postoji kritika, taj dualitet je njen sastavni deo i to je ono što motiviše i utiče na stvaranje konstantno drugačijeg kulturnog ambijenta jednog prostora, rekla je za portal BUKA istoričarka umjetnosti Amalija Stojsavljević.