Razgovarali smo sa Mićom Mićićem, gradonačelnikom Bijeljine. Teme, svakodnevni život, lokalna zajednica, rad u istoj i poteškoće na koje nailazi prvi čovjek grada. Za BUKU je Mićić rekao kako i na koji način najveća opoziciona stranka, često i bez razloga opstruiše rad Grada. Dotakli smo se i uloge i funkcije Saveza opština i gradova RS.
Da bi udruženi aktivistički pothvat bio što učinkovitiji nužno je djelovati svim raspoloživim sredstvima. Kultura i umjetnost po nekoj svojoj definiciji bi trebala biti staništa slobodne misli i naprednih ideja. Nažalost, savezništvo na polju borbe za ljudska prava nije onoliko široko koliko bi moglo biti. Uzmimo primjerice sport, koji uvjetno rečeno ima veći broj konzumenata i samim tim veći doseg, prilično kaska na ljudskopravaškom polju. Borba protiv rasizma, ksenofobije i homofobije u sportu počinje na papiru i prestaje na tribinama.
U sklopu programa “Mladi za pravdu”, aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava u BiH i Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, organzirali su seriju razgovora sa mladim aktivistima, predstavnicima političkih stranaka, te pravnim stručnjacima, a na temu problematike reforme pravosuđa i pristupa pravdi. O ovim i drugim temama, govori Đorđe Praštalo, predsjednik Mladih Demokratske partije Banja Luka, jedne od omladinskih ogranaka – partnera na samom programu.
Novi politički establišment je jako dobro koristio potencijal religije, a religijske zajednice, koje su bile marginalizirane u bivšem sistemu, imale su i te kako razloga da uđu u takozvanu razmjenu kapitala sa novim vlastodršcima. Povratku religije doprinio je i rat, jer se ljudi u trenutku velikih kriza orijentiraju ka univerzalnim sistemima kao što su religije koje su čuvari tradicije. Kada sumnjate i kada nemate nikakvu izvjesnost, stara antropološka teza kaže da je tu uvijek religija.
Sarajevo je konačno, šest mjeseci nakon održanih lokalnih izbora, dobilo prvog čovjeka grada. Novi gradonačelnik je Ivo Komšić, inače kandidat Socijaldemokratske unije.
Ovo i jeste zemlja mitova i imaginarnog položaja u svijetu, zemlja sa toliko resursa i ljudi koji ih ne znaju iskoristiti. Mi kao da namjerno odbijamo napredak pogotovo u kulturnom pogledu. Nekako naivno vjerujem da će se nečujno jednom čuti i da će taj odjek imati eho u ovoj državi, koja samo tako može da napravi korak naprijed, rekla je Nina Popović u intervjuu za BUKU.
U crkvama ima tridesetak vernika i kad patrijarh služi. U svim mestima postoje Vladičanski dvorovi, koji su raskošni do neukusa, kao Kačavendin „Versaj“. Crkva je oslobođena poreza na uvoz, izvoz, a još pod komunistima imala je monopol da ne plaća porez za sveće. A svake nedelje ujutro na kanonskom području Srpske pravoslavne crkve, pali se milion sveća. Uzmite da svaka ima vrednost jednog evra. Takvo stanje izaziva gunđanje pravih vernika, koje se otvoreno čuje: „Ovo što radite nikakve veze nema sa onim vrednostima koje postoje u hrišćanstvu.“
U dobrom dijelu ova knjiga jeste knjiga o svima nama. Tako je pisana da obuhvati sve ono što smo izgubili tokom, i nakon, rata. Da opiše tu potragu u kojoj se nalazi svako normalno ljudsko biće, potragu za smislom, za nestalim životom, riječ je o rekonstrukciji jednog potpuno intimnog svijeta. Takvih svjetova je na stotine hiljada u našoj zemlji i šire
Ovih dana, mjeseci, svjedoci smo porasta nasilja među mladim ljudima. Zašto je to tako, postoje li neki dublji uzroci i koliko vlasti, porodica i mediji poomažu ili odmažu u razvoju vršnjačkog nasilja, pokušali smo da saznamo u razgovoru sa profesorom psihologije na banjalučkom Univerzitetu dr Srđanom Dušanićem