Živimo fromovsko bjekstvo od slobode, jer ako se boriš, ako nešto želiš da promjeniš, onda si i odgovoran za svoje postupke i to zna biti teško breme za čovjeka. Stoga većina ljudi ide linijem manjeg otpora, uživa neku nepodnošljivu lakoću (ne)postojanja., kaže za BUKU sociološkinja Zlatiborka Popov-Momčinović.
Razgovarali smo sa sarajevskim glumcem, Feđom Štukanom. On je u posljednjih godinu dana privukao pažnju na sebe, kako javnom osudom etnonacionalističkih elita, religije, tako i konkretnim organizovanjem "na terenu". Od humanitarnih akcija, do blokade Paralementa BiH. Koliko i kako je uspješan i da li je usamljen u svemu ovome, donosimo Vam u intervjuu koji je za BUKU dao Feđa.
Moramo shvatiti da mi kao građani imamo apsolutno iste izazove, bez obzira gdje živimo. Moramo se ponositi i biti svjesni onog što imamo, jer to će konačno uticati na naš izbor onih koji nas vode. A kad dobijemo bolje vođe, onda će se stvari početi kretati u pozitivnom smjeru. Kad kažem bolje vođe, mislim najvećim dijelom na vođe koje će se baviti stvarnim izazovima koje mi kao stanovnici u BiH susrećemo svakog dana, a ne svojim uskim privatnim interesima...
Nalazi Globalnog barometra korupcije i ove godine su pokazali da je nivo korupcije u BiH, sudeći prema percepciji njenih građana, zaista alarmantan i da se stanje još i pogoršava...
Jako je mnogo vremena prošlo, ali ljudi se nikad neće umoriti od traganja za svojim voljenim osobama koje su nestale tokom ratnih dešavanja, jer je to njihova pokretačka snaga. Čak je i neimanje informacije o sudbini nestale osobe prepoznato kao vrsta traume. Svi ti ljudi žive svoju traumu. Prva trauma se desila kada su izgubili voljenu osobu, a ovo je jedna druga faza u toj traumi sa kojom se ljudi svaki dan nose. Ljudi koji još uvijek tragaju za svoji članovima porodice trebaju nastaviti vršiti pritisak na vlade, jer ljudi koji rade u vladama i parlamentima su tamo da njima služe.