Ono što je postalo vidljivo, a vremenom će postati još vidljivije, jeste da se umjetno stvorene lokalne vrijednosti koje nisu zasnovane na stvarnoj vrijednosti neće moći beskonačno dugo održavati. I naprosto će se urušiti same od sebe.
Tradicionalna muzika živi i treba da se razvija, da bi opstala i bila sačuvana od zaborava, treba biti njegovana i izvađena iz okvira. Mi smo vrijeme u kojem živimo posudili od naših potomaka, te iz tog razloga dužni smo im ostaviti nešto na šta smo vijekovima ponosni.
Javnost uglavnom nema više poverenja ni u medije, ni u novinare. To se izgubilo zahvaljujući tome što su novinari pristajali bukvalno na sve. Izgubila se ta novinarska profesija, odnosno pravi smisao te profesije se izgubio. Više ne postoji.
Oni se samo bogate, a radi toga i ulaze u politiku. Jedina razlika u izmjeni različitih opcija jest u tome da različite grupe, različite bande dolaze i bogate se.
O situaciji u Mostaru, Statutu Grada, ali i o tome kako je živjeti u gradu u kojem izbori nisu održani od 2008. godine, razgovarali smo sa dopredsjednikom Hrvatske republikanske stranke, mostarskim odvjetnikom Slavenom Bevandom.
Kad sam stigao prvi put u Sarajevo, jedna od najljepših stvari bilo mi je da na malom prostoru vidim katoličku crkvu, pravoslavni hram, sinagogu i džamiju. To je malo Beč, malo Turska, malo bivša Jugoslavija i to sve na jednom prostoru, a to je Evropa. Rekao bih da je BiH izraz bivše Jugoslavije, bivše monarhije i savremene Evrope.
Stvorena je takva situacija da se ljudi osjećaju bespomoćno i nezadovoljno, i jedinu sigurnost nalaze u etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i svojski se trude da im to neko ne “oduzme”. Mislim, živimo u državi u kojoj moja komšinica ide na izbore da glasa za Aliju Izetbegovića (ne zna da je umro), Ratko Mladić se smatra herojem, a jedan dio Zagreb smatra glavnim gradom, sami apsurdi!