Ljude su tokom svih ovih godina uspjeli ubijediti da žive u svijetu u kojem se sve veže za rat, obilježavanje događaja ili ustanovljavanje najnovijih činjenica ko je šta i kada učinio. Zbog toga nema pomaka. Neki kišobran se oformio iznad BiH, a ostatak svijeta ide svojim tokovima. Ovdje nije ni stagnacija, već je unazađivanje društva.
Od najmanjih stvari do najvećih stvorio se strah u društvu. Ljudi smatraju da je rizik pobuniti se i u samoposluzi. Celo društvo je previjeno strahom i zbog toga ljudi ne obraćaju pažnju na ono što se dešava oko njih.
Paradoksalno, sa ovom tehnologijom možemo spasiti pacijenta ali isto tako izraditi i funkcionalni pištolj. Karika koja nedostaje nalazi se u glavi onoga tko stoji za računalom. A znate kakva su današnja računala – pouzdanija od ljudi ponekad, haha!
Zajednički prostor u kojem Bošnjaci, Srbi, neopredijeljeni zajedno rješavju probleme, zajedno se bore za prava žrtava, to je njima najveća prijetnja. Tad padaju maske. Dehumanizacija se razobličava.
Ukoliko politika dovodi do pada obrazovanja, ukoliko nemate naučnih institucija koje mogu parirati svjetskim institutima i institucijama, te razmjenjivati mišljenje s njima, ukoliko nemate dobro opremljene bolnice, ukoliko nemate skrb, brigu i pomoć osobama sa invaliditetom, ukoliko društvu nedostaju osnovna ljudska načela i moral, onda je pitanje zašto voliti tu politiku i nanovo je birati.
Dekan Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci Branko Blanuša tvrdi da je kod nas postalo normalno stanje u kojem podobnost ima prednost u odnosu na znanje, stručnost i kompetencije i da dok god tako bude ovo društvo neće ići naprijed.
Svugdje u svijetu zatvorske uprave su korumpirane, ali nikada do te mjere da pomažu u bjekstvu kao što se dogodilo u Sarajevu. To je pitanje časti zatvorske uprave