Direktni uzrok sadašnje krize jeste ekonomska situacija u Grčkoj. Grčka država, budući da se godinama oslanjala na pozajmice i uglavnom lažirane ekonomske podatke, ne može da vraća dugove, koji se približavaju sumi od pola triliona dolara – a to je mnogo para za zemlju sa 11 miliona stanovnika. Posledica je da se Grčka nalazi na ivici da proglasi bankrot. Jedino pitanje je da li će bankrot biti uredan, ublažen kreditima Evropske centralne banke i MMF-a, i uz dogovore o prinudnim gubicima za investitore, koji se eufemistički nazivaju „šišanjem“.
Šefica Kancelarije Svjetske banke u BiH Anabela Abreu upozorila je da bi BiH mogao zahvatiti novi talas krize kao posljedica finansijske nestabilnosti u zemljama EU.
Kada je euro stupio na snagu, većina ekonomista je smatrala da se radi o nedovršenom zadatku. Izostavljeni su mnogi mehanizmi prilagodbe i ništa nije stavljeno na svoje mjesto.
Ne propuštajte nijednu priliku za novi prihod, posao, fuš, zaradu. Ma koliko vam se malim činili. Reducirajte nepotrebne troškove. Ma koliko mali bili. Ne ulazite u nepotrebne kredite. Trgovci rasprodaju sve zalihe, pa makar i bez zarade. Znaju da ih uskoro neće imati kome prodati.
Četvoročlana porodica u Republici Srpskoj dnevno treba da izdvoji najmanje 21 marku dnevno za tri skromna obroka, pokazuju posljednji podaci udruženja potrošača.
Uprkos sve češćim krahovima na berzi ne biva ipak da dva uzastopna ponedeljka (11. i 18. jula) dobiju epitet „crni“, dakle da zabeleže pad koji tera države i EU da posegnu za „ubrizgavanjem“ novca, kako bi spasle svoj već debelo poljuljani kredibilitet.
Koliko god loše zvučala ova procjena, ona označava poboljšanje jer je BiH 2010. godine bila na 101. mjestu. Zanimljivo je da je i Ruanda, na 65. mjestu, označena kao perspektivnija za bisnis od BiH.
Fabrika cijevi "Alpos" iz Prnjavora ugasila je pogone i stotinak radnika poslala kući do konačnog rješenja sudbine preduzeća opterećenog dugovima i dubiozom njegovog istoimenog vlasnika iz Slovenije.
Većina predstavnika financijskog svijeta izbjegava otvorenu raspravu o rizicima u zoni eura. Ono što je već odavno poznato govori se samo u povjerenju. Sve se čini da se održi povjerenje pod svaku cijenu, kaže Ederer.