E, moj Mićko, naćeralo te. Naćerali te Bobari, Pavlovići, rafinerije, telekomi, plantaže jagoda i visoke rate za dedinjske vile da odstupiš od Markovićevog principa.
Uvod
Ovu priču za djecu, napisala sam davne 1998. godine, kada je moja unuka Ana bila mala djevojčica i stalno me molila da joj pričam priče. Izmišljala sam razne priče, a ovu sam i zapisala, pa sad želim da je sačuvam od zaborava..
Sve tri glave počeše da se smiju, glasno, jezivo. Okupljeni narod osjeti kako im se srca, svijetla i polutamna, lede. Ubrzo se razbježaše kućama. Tu ostade samo čudovište, Sa sve tri svoje glave poče da razgleda zemlju koju je upravo osvojilo.
Neka prava uvijek su mi bila nedostižna. Evo opet je izborna godina. Trenutno sam u iščekivanju novih prijateljstava. Desit će se,,, jedino u to sam sigurna.
Oprostiti i ne zaboraviti je poruka i opomena namjenjena budućim generacijama. Očigledno je da ona Balkanu nije dovoljna da zaštiti djecu od mržnje iz prošlih ratova.
Drvar je u zadnje vrijeme dospjeo u žižu interesovanja zahvaljujući političkim događajima, prvi put SNSD-e je izgubio većinu, a opozicija je postala pozicija
Ja sam Njeno osobno Ministarstvo tajni i pratim je kao sjena od kako su nam izrasla ratna srca. Samo, ta kucaju u nanulama, zavežljajima i na jeziku koji još savladale nismo jer se plašimo liftova i zemljotresa...