Moguće je mrziti i Vučića i Obradovića, moguće je biti protiv obe oblike vladavine. Dok marširaš da skineš Vučića, pljuni Obradovića. Ogradi se od partijske dominacije protesta, ovo je narodni protest.
Šuti, vidiš kakva je situacija. Šuti, ne zamjeraj se. Šuti, kao i ostali. Ne izdvajaj se. Ne piši, ne komentariši, ne gledaj. Autocenzura je najveći protivnik demokratije i kočnica je za promjene. Ona je simptom mentaliteta ovce.
Zaista je pitanje pušenja, pardon, nepušenja, postalo toliko škakljivo da je mnogo lakše početi pušiti, nego li nekome objašnjavati zašto ne pristaješ da sebi svakodnevno oduzimaš po pet sati života jednom kutijom cigareta.
Koliko smo mi, kao narod, zapravo spremni za demokratiju? Malo do nimalo. Naš proces tranzicije se može jednostavno opisati - iz jednoumlja u maloumlje.
Na vijest da je u Hagu umro Slobodan Milošević narativ većeg dijela srpske javnosti reagovao je burno, te su sa tugom i žaljenjem ogorčeno tvrdili da su ga ubili svjetski moćnici kojima se (kođene) suprotstavio.
I eto, meni treba baš neko takav. Superheroj po tuđim mjerilima. Superheroj da me usreći jer žensko kao žensko, nije stvarno moguće da ja mogu biti sretna sama. Nije to normalno. Ne samo da nije normalno, izvan svake pameti je.