Ne zaslužujemo ove planine koje oduzimaju dah, bistre rijeke, ovo plavo nebo, ni one stećke koji ponosno stražare nad savršenom tišinom. Ona nas voli, a mi nju ne.
Iz podsvjesti mi pred oči dolaze lica djece iz autobusa.
Troje ih je i mirno spavaju na svojim sjedalima. Zamišljam udar autobusa, prevrtanje, strah u tim malim očima.
Je li Hrvatska krvava ruka Brisela? Šaka u lice ljudima koji besciljno tumaraju ovim prostorima, je li Hrvatska skupo plaća svoj ulazak u Schengen, dodvoravajući se “humanoj” Europskoj uniji?
Izazvao tešku saobraćajnu nesreću bahatom prebrzom vožnjom skupim autom i naleteo na nedužne ljude koju su samo čudom preživeli. Saputnik u autu u komi. Kako reagujete na ovu vest? A kako kada saznate da je pokušaj ubistva izveo poznati loptaš ili pevač?
Julsko sunce tek uzima zalet, ali asfalt se vec zagrijava od uzurbanosti auta I pjesaka. Sav taj ples mi odvraca paznju dok ne primijetim pod nogama nesto poznato, a opet strasno daleko - mrlje zgnjecenog duda...