Napomena: Ovaj tekst pruža predstavu o totalnoj društvenoj atrofiji individualca i ima za cilj da utiče na istog. Namijenjen je osobama koji nemaju ni minimum želje i pameti da učestvuju u bilo kakvim akcijama za promjenu sadašnjeg bolesnog stanja ove rupčage koju neki u svijetu (oni koji su čuli za ovakvo što) zovu Bosna i Hercegovina. Svaka sličnost sa svim akterima ove molske balade je apsolutno namjerna.
Laže se tisućama radnika, koji iz dana u dan ponavljaju kako su na rubu. Bez plaća, naknada i bez budućnosti. Laže se i njihovoj djeci. U vrtićima se tvrdi da nema Djeda Mraza...
Prošlo je više od godinu otkako je Ustavni sud BiH usvojio apelaciju Saliha i Muamera Alijagića te ostavio na snazi presudu Okružnog suda u Trebinju od 24. septembra 2004., prema kojoj je tužena Republika Srpska njima dvojici po osnovu ratne odštete dužna isplatiti 35 miliona KM.
VJEROJATNO najprelomniji politički trenutak za Hrvate u Bosni i Hercegovini obiluje s vjerojatno najvećim političkim idiotima koje majka rodi jednom u milijun godina.
Da bi se dobilo radno mesto u javnim preduzećima u RS, a često i u privatnim firmama bliskim vlasti, potrebno je da pripadate stranci koja je trenutno upravlja Srpskom. To je potvrdio nedavni dopis Opštinskog odbora SNSD Trebinje upućen direktorima preduzeća u ovoj opštini, u kome se od njih traži da „zaposle određene ljude iz obaveze prema stranci“. Da ne bi bilo „slepih putnika“, uz dopis je priložen spisak od 25 imena.
Tužan sam. Žao mi je svih koji su svijet napustili u mukama, krvi, blatu, jamama, pod kamom, protiv svoje volje, ukradeni od sna, odvođeni iz domova, sa njiva.
BiH je u prvom redu jedna od zemalja odakle dolaze djevojke i žene, žrtve trgovine ljudima, navodi se u najnovijem izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima koji je juče predstavljen u Sarajevu.