Dva državljanina Bosne i Hercegovine, Dervo Sejdić i Jakob Finci, uložili su žalbu Evropskom sudu za ljudska prava jer se, kao Rom i Židov, nisu mogli kandidirati na izborima za predsjednika Republike. Sud je zaključio da je ovaj slučaj primjer diskriminacije po članku 14. Europske konvencije o ljudskim pravima, te presudio u korist tužitelja.
Tko još pamti velike štrajkove? Tko još broji koliko je poduzeća u stečaju, koliko ljudi traži zaostale plaće, uvezivanje radnog staža i izmirivanje obveza za socijalno i mirovinsko. Nitko.
Početkom septembra 2008 godine niko nije bio sretniji od Zdravka i Višnje Pevec i Milorada Dodika. Republici Srpskoj se tad naime ukazala 27 miliona eura vrijedna „investicija“ u vidu najvećeg tržnog centra hrvatske kompanije Pevec. Tog istog dana tri stotine ushićenih radnika spremno je dočekalo građane Banjaluke nudeći im bogati izbor od preko sto hiljada artikala robe široke potrošnje.
Pre 20 godina u BiH se govorio nadnacionalni srpsko-hrvatski jezik. Danas su to tri službena jezika: bosanski, hrvatski i srpski. Komplikovanost, ali i raznovrsnost je prvo što studentima u Nemačkoj padne na um o BiH.
Višemjesečne spekulacije o prekompoziciji dobojske vlasti djelimično su potvrđene formiranjem novog kluba odbornika pod nazivom „Za Doboj“. U ovom klubu od juče djeluju predstavnik SDA i SZBiH, Murvet Bajraktarević, nezavisni odbornik, Dragan Marković, te dojučerašnji odbornik SDS-a, Sreto Đurković- Pekara.
Više od milion ljudi u BiH nije u mogućnosti osigurati sebi jedan obrok dnevno, podaci su Državne agencije za statistiku BiH, a koje je potvrdila i UN-ova agencija za razvoj UNDP.
U bosanskohercegovačkim medijima se tokom 2009. godine najavljivalo održavanje 'drugog' (Dž. Latić), odnosno 'trećeg'(N. Mulabegović) Bošnjačkog sabora, u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, a koji treba da se održi 'u septembru', odnosno 'u oktobru'. Cilj ovog teksta nije da utvrdi da li je riječ o drugom trećem saboru (premda, prema meni dostupnim saznanjima, operiram samo s jednim takvim skupom iz 1993. na kojega ću se u tekstu referirati), niti da se utvrdi njegova legitimnost, s obzirom da ga saziva samo jedna od bošnjačkih institucija – Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca.
„Moja je majka stara i ne može da se brine o sebi. Novca za stručnu pomoć i njegu nemamo. Dok je otac bio živ, nismo morali svakodnevno da dolazimo, ali sada moramo, jer joj je potreban stalni nadzor. Četrdeset jedna maraka naknade ne može da pokrije nijedan trošak. O domovima za njegu starih i nemoćnih osoba čuli smo da su ili jako loši i nepouzdani ili preskupi za naš standard.“