Postoje trenuci u povijesti naroda kojih se narodi ne vole sjećati. Inače, narodi sa poviješću imaju i mrlje na istoj. Amerikanci imaju isrjebljenje Indijanaca, robovlasništvo, stvaranje koncentracionih logora za američke Nijemce i Japance u II svjetskom ratu, progon intelektualaca i umjetnika pod izgovorom lova na komuniste, Vijetnamski rat, uništenje Bagdada i rat u Iraku i Afganistanu... Francuzi spuste duge nosove kojima obično paraju oblake kad im se pomene to kako su pustili Hitlerove trupe da ušetaju u Pariz.
Overdoz u zatvoru, bijeg od kamena, eksplozivni počeci, pozdrav još živih, afganistanske haubice, patriotske cigarete tragovi na asfaltu, nesigurna osiguranja, kriminalac Pufta, ledena srca, Bosna i Norveška, Nova godina, šejtan odnosioc, zatvorni konkurs, NN bombaši, 2 svjetska rata i par stvari koje, eto...
2009. godinu Bosanci i Hercegovici neće pamtiti po dobru. Građani Bosne i Hercegovine još čekaju u redovima za vize, politički procesi nisu dali rezultate, a broj siromašnih je sve veći.
Kraj je 2009. godine. Još više, kraj je nulte decenije, u svakom smislu, pa se u Banjoj Luci narod opasno uzmuvao. Valja se pripremiti i ubaciti u pretpraznično raspoloženje. Nije to mala stvar.
Svi ste vjerovatno doživjeli situaciju, kao, jeste stvarnost, a zapravo nije, skoro da je istina. Pametniji ,stanje poimaju kao san, snoviđenje. Teško se desi da ga možete iskontrolisati, ali, sasvim sigurno ga dedukujete. Jedina potvrda vaše ispravne konkluzije je buđenje.
Lagano se otkidaju posljednji papiri s kalendara ove godine. U Bosni i Hercegovini uglavnom su to bili datumi, koji su bili pogužvani i prije nego što su se otkinuli s nanizanih dana u još jednoj godini patnje.