Ustajanje, rituali, prva pjesma koju čujemo na radiju ili vidimo na TV-u i koju zviždučemo po sat dva i pjevušimo u tramvaju ili za volanom, drži nas daleko od stvarnosti koju nosi dan. Bjekstvo u svijet zvuka je plitko, još uvijek vidimo i čujemo svijet koji prilazi da nas gura, gazi, šutira potkovanim cipelama i udara po glavi tvrdočom svakodnevnog preživljavanja i borbe da se ostane na površini. Bijeg je, naravno, virtualan. Pjesma nije naša, nismo je osmislili ni stvorili. Dok ima volje i prilike da se zvižduče, do tada traje i bijeg. Muk i tjeskoba dolaze s tišinom i samoćom.
Moguće da je ovaj tekst nastao kao proizvod lične ljubomore. Moguće.
Naime, ovih dana na sva zvona istočne komšije telale kako 19. odoše u Jevropu. Fino, kulturno, samo sa pasošem. U kola, voz, avion, pa na Zapad. Još da nabijede Ujedinjeno Kraljevstvo i Republiku Irsku i bijeli šengen je 100% odrađen. Mimo toga, može se i u Švajcarsku te u Kraljevinu Norvešku. Sve je to lijepo, ali zaintrigiralo me nešto drugo u srbijanskim medijima. Naime, više-manje, što od strane istih, što od strane titulara vlasti, narodu se servira uputstvo za upotrebu Evrope.
To ide otprilike ovako: Obavezno držite upaljena svijetla, dan-noć (dobro nisu rekli ljudima da i ugašen auto mora imati upaljena svjetla), jerbo ako to ne čine svaki EU pandur će da provali kako ste balkanske seljačine, a tamo su kazne za balkanske seljačine drakonske, to svi znaju. U pripadajućem automobilu OBAVEZNO mora biti fluorescentno prsluče (koje, da se ne lažemo nije obavezna, nego požejna oprema). Auto MORA,MORA biti ispravno, a to ne znači da se, kao što komšije misle Jugić može kretati, bez guranja. A, ne. To znači da je bar jednom godišnje išao na regularan tehnički pregled i prošao ga i to bez štele i da je auto stvarno ugledalo mrak kanala. Dalje, pojasevi nisu za ukras i za iživljavanje nad rodbinom i nižim vrstama u kolima, oni su tu zbog Vas i još kažu da vam mogu spasiti život. Poželjno je da se isti ne koristi jedino van automobila (ideš!!!).
Idemo na drajvera i njegove kvalifikacije. Pored novog pasoša, šofer mora poznavati znanje engleskog (zavidno)-ovo nije moja zagrada. E, sad, kad već ima tako dragocjen dokument, red je da ga po izlasku iz Srbije i pokazivanja carinicima odmah sakrije. O toponimima na tijelu i okolini gdje bi se isti krio, ne bi ovaj put. Pustite mašti na volju. Jerbo, to je strani svijet, a zna se da će te stranac odmah zajebati, opljačkati, prevariti, oteti ljubljenu putovnicu, silovati i poslati na prinudni rad u neki od tirolskih rudnika smrti. Tamo će naš junak, iz Surdulice, kod mrskog mu Habsburga da rmba za 2000-3000 ojra cijelih 90 dana, a poslije se mora vratiti u ljubljenu domovinu.
Mediji, pored toga, daju na znanje da se u pojedinim državama EU neki njihovi stanovnici ponašaju ,,malo drugačije i slobodnije“. U prevodu, to znači da kad komšo vidi dvojicu homoseksualaca, kako se drže na ulici za ruke, ne osjeti patriotsku dužnost da ih kamenuje i najebe im se nane nanine. Čak bi zbog toga otišao u zatvor trenutno.
I ono što je najvažnije, prekodrinski prijatelj mora znati, kod koga ide. Ako je svrha tripa turizam (a koja bi druga bila, pa neće ići valjda da promoli glavu i vidi svijet nakon 20 godina), obavezno ići u neki renomirani hotel, a ne u neki smrdljivi hostel, gdje ponovo, po difoltu može da najebe. Ako nema kompjuter i ne koristi isti (a nema i ne koristi), neka se obrati nekom ko ga koristi i rezerviše mu kakvu buvaru u izvikanoj hotelčini.
Za kraj, pošto GPS nije (najvjerovatnije) kompatibilan sa njegovom drumskom krstaricom, bez auto-karte ni u wc.
Hoću da kažem, ovo je najbolji primjer kako vlast i mediji doživljavaju svoje stanovništvo. Znači, puk je kombinacija prezrene odbačene rodbine iz poslednje vukojebine i ljudi sa mentalnim devijacijama.
Vladajućim garniturama, koji nikada nisu osjetile bilo kakve putne barijere, prosto je neprijatno vidjeti svoje zemljake na ulicama Beča, Praga, Milana, Rima.Ako baš moraju da se susretnu sa mrskim zemljakom, neka bude bar ,,malo uljuđen“.
Vlastima ide u prilog i to što većina stanovništva nema peneza da napuni pola rezervoara svoje Zastave. Samim tim, manevarski prostor je prosječnom komšiji sužen na Mađarsku, Rumuniju i Bugarsku.
Pored te maksime, u opticaju je i druga zaštitna mjera, koja je šatro narodna umotvorina, a to je da su svi oni koji treba i mora da idu u inostranstvo, to radili i bez viznih olakšica, te se stoga ništa neće ni primjetiti.
Dakle, ide ko može, mora i ko je išao. Na žalost, svega par novih promila će se uvući među ovaj aksiomatski cenzus.
A narodu ostaje da sam vrijeđa svoju inteligenciju čitajući naputke o bijelom šengenu. Pa, nije on za džaba za slijepce, poput bijelog štapa.
Sve, gore napisano je, kao što rekoh, možda plod moje ljubomore, što se na vrijeme ,,svome jatu ne priklonih“. Ko mi je kriv. Sad bi imao dvojno državljanstvo i spremao se, ko zna gdje. Ovako mi ostaje da zavidim komšijama, pa makar se i vlast debilizirala nad njima.
Nego, nešto mislim kad se u Oboru uspostavi bezvizni režim polovinom 2010. (čitaj 2014). Kako li će tek naša nenadjebiva vlast, nas uboge da predstavi Velikoj Evropi. Oćemo li uz bijeli štap dobiti i pse vodiče, da ne zajebemo nešto ,,gore“?
Gotovo sam siguran da će biti tako, ukoliko mi ne zajebemo vlast. Na nama je. A, onda se čuvaj svijete!
Najunosnija prostitucija je ona politička. Osim što je isplativija, još je i zakonita. Možete bez straha što god želite i s kim god želite, uz solidnu cijenu, a ni najgori oblik "političkog AIDS-a" koji vas eventualno može pogoditi - prezir građanskih moralista - nije osobita prijetnja, ponajmanje smrtonosna. Političar s vremenom ogugla na to.
Bilo je krajnje vrijeme da Bosnica ponosna, pored hiper-mega-giga-super marketa, dobije i pokoji šoping mol. Bar u Sarajevu i Banjaluci. Znate, to vam je ono mjesto gdje srećkovići dođu, sve sa potomstvom i od juta do večeri krše svojih mjesečnih 300 km, ako ih imaju. A, ostali? Pa gledanje je džaba, bar dok vas baja sekjuriti ne ocijeni, kao nedekorativan element u objektu i kulturno najuri van.
Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja. Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što no posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
Danas će na slobodu izaći bivša predsjednica Republike Srpske i osuđena ratna zločinka Biljana Plavšić. Plavšićeva se dobrovoljno predala Haškom sudu 10.1.2001. poslije objave da je protiv nje podignuta optužnica. Nakon dogovora sa tadašnjom glavnom tužiteljkom Karlom Del Ponte priznala je krivicu za zločine protiv čovječnosti u BiH, odnosno progon nesrpskog stanovništva, a tužiteljstvo je zauzvrat odustalo od sedam ostalih tačaka optužnice među kojima je i ona za genocid. Osuđena je na 11 godina zatvora i puštena na slobodu nakon što je odležala dvije trećine kazne uz primjereno ponašanje u zatvoru. Povodom njenog puštanja skupili smo najinteresantnija medijska reagovanja sadašnjih i nekadašnjih zvaničnika Republike Srpske kao i ostalih javnih ličnosti.
Priznanje krivice bivše predsjednice RS pred Haškim tribunalom izrečeno 2002. godine, kao i sažetak presude i pismo za pomilovanje švedskom ministru pravde možete pročitati na sajtu „Peščanika” na adresi http://www.pescanik.net/content/view/3662/65/.
Proteste građanâ svuda po svijetu možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije,za nešto i protiv nečega. Protesti ZA recimo mogu biti za ugrožene pse, za ugrožene manjine, za veće plate, ili veće penzije, za NATO ili za Kosovo. Protesti ili skupovi PROTIV su obično usmjereni protiv narodne vlasti ili opšte nepravde, te kao takvi mogu biti protiv povećanja plata javnim službenicima, protiv smanjenja penzija, protiv povećanja iznosa studentskih menzi, protiv nasilja, protiv nošenja krzna, većeg PDV-a i slično.
Najnoviji čin drame „ S njima u NATO“ odigrao se na zajedničkom sastanku lidera četiri partije iz Republike Srpske sa članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojšom Radmanovićem sa kojeg je iznjedren, nadajmo se, konačan stav u vezi sa ulaskom BiH u NATO strukture. O članstvu u ovoj vojnoj alijansi bi trebala odlučiti Narodna Skupština RS uz mogućnost da se po ovom pitanju očituju i građani Srpske u referendumu.