BiH
Mladi ostaju, stari žele otići iz BiH
U Federaciji BiH više od četvrtine građana vjeruje da za godinu dana neće biti u BiH, dok je u Republici Srpskoj taj procenat desetak posto.
Kako pokazuju rezultatima Gallupove ankete provedene krajem prošle godine na području čitave regije, 27,7 posto ispitanika iz FBiH odgovorilo je da “sigurno neće” ili “vjerovatno neće” biti u zemlji za godinu dana. Iste odgovore ponudilo je 9,2 posto ispitanika iz Republike Srpske.
Zanimljivo je da onih koji su kategorični da za godinu dana “sigurno neće” neće biti u BiH u FBiH ima 13,2 posto dok je procenat ispitanika iz RS koji su dali istovjetan odgovor – nula posto.
- Teško da bi ovakvi rezultati mogli značiti da je stanje u Republici Srpskoj znatno bolje nego u Federaciji BiH, te da su građani u RS zadovoljniji svojim uslovima života i rada. Prije će biti da se radi o stanju apatije, pogotovu među mladim. Mi sada imamo situaciju da vjerovatno više od 80 popsto mladih iz RS nikada nije bilo u Sarajevu, kao ni njihovi vršnjaci iz FBiH u Banja Luci. Istovjetna je situacija i sa putovanjem u inostranstvo, koje bi omogućilo mladim da sami uporede stanje u BiH, kvalitet života, obrazovanja, zdravstva, sa drugim evropskim zemljama, kaže u razgovoru za Žurnal Muhamed Džemidžić, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH.
Ovako velike razlike u odgovorima ispitanika iz dva entiteta u bh. uredu Međunarodne organizacije za migracije (IOM), nisu željeli komentarisati.
-Po našim saznanjima do sada nije urađeno niti jedno istraživanje koje može objasniti navedenu razliku, pa bi bilo kakav komentar bio baziran isključivo na pretpostavkama, odgovor je Edite Selimbegović, konsultanta za odnose sa javnošću misije IOM u BiH.
Stvaranje privida uspješne vlasti
-Građanima u entitetu RS je vlada iste nametnula osjećaj da postoji budućnost za taj entitet, dok u entitetu FBiH nefunkcionalnost sistema, višestruki nivoi odlučivanja i prekomplikovan sistem upravljanja kod građana stvara osjećaj da neće biti bolje. Smatram da je ovo osnovni razlog zbog kojeg je Gallupovo istraživanje po ovom pitanju pokazalo ovako veliku razliku. Naravno, postoji i niz drugih faktora kao što su stalno forsirani naboj da se za entitet RS treba boriti, da se on mora braniti, da ga drugi napadaju, i kad upitate bilo kojeg građanina, da li je važnija ekonomija ili sigurnost, siguran sam da bi većina odgovorila da je to sigurnost. Vlada entiteta RS vrlo vješto građanima entiteta RS nameće osjećaj nesigurnosti, dok u entitetu FBiH nemamo tako izražen naboj potrebe da se treba boriti za nešto ili se braniti od nekoga. Ekonomska situacija je katastrofalna u oba entiteta, ali razlika je u percepciji funkcionalne ili nefunkcionalne vlasti. Jedna vrsta demokratske diktature u entitetu RS stvara upravo percepciju funkcionalnog sistema sa naglaskom da su drugi krivi zašto nema napretka u ekonomiji, dok u entitetu FBiH nema jedne čvrste ruke koja bi mogla manipulirati masom i zbog toga je lakše vidjeti da je budućnost skoro pa beznadežna, a ljudsko biće najviše plaši beznadežnost. Lično sam iznenađen ovim istraživanjem, jer sam smatrao da mnogo više građana u entitetu FBiH želi napustiti BiH, kaže Demir Mahmutćehajić, aktivista pokreta “Dosta”.
Stari odlaze za djecom
Starosna struktura ispitanika koji su kategorički ustvrdili da ih za godinu dana više neće biti u BiH, ruši uobičajeni stereotip da mladi masovno žele napustiti BiH.
Najveći procenat onih koji su rekli da “sigurno neće” biti u BiH za godinu dana, 6,5 posto je među starijim od 55 godina. S druge strane taj procenat među mladima između 15 i 24 godine je 4,3 posto. Više želje za napuštanjem BiH od mladih ima i srednja generacija, starosti između 40 i 54 godina, njih 5,5 posto.
- Objašnjenje za ovaj paradoks vjerovatno bi mogli ponuditi sociolozi, ali treba imati u vidu da današnji pedestpetogodišnjaci su na početku rata bili u naponu snage, koji su i kao ličnosti formirani u jednom drugačijem ambijentu nego što je današnji. Pored toga oni su bili u prilici i da putuju po svijetu i prave poređenja što današnja mlada generacije nije mogla. Stoga ne iznenađuje što su stariji vjerovatno nezadovoljniji trenutnim okruženjem i spremniji na radikalne poteze poput odlaska iz zemlje. S druge strane, radi se o čisto praktičnim aspektima. Dobar dio starije populacije ima djecu pa čak i unuke, koja već godinama žive u inostranstvu. Završetkom svog radnog vijeka i odlaskom u penziju za njih je logično rješenje odlazak djeci. U današnjoj situaciji puno je realnije očekivati da će roditelji otići iz BiH i pridružiti se djeci nego da će se njihova djeca vratiti u BiH, kaže Muhamed Džemidžić.
Izgubljena generacija
Da je nemogućnost putovanja i upoznavanja drugačijeg načina života i rada pretvorila većinu mladih u apatične osobe koje za bolje od svoje svakodnevnice i najbližeg okruženja jednostavno i ne znaju, slaže se i Demir Mahmutćehajić.
-Upravo ova starosna skupina građana BiH ne poznaje drugi sistem osim ovog poslije rata. Oni nemaju sa čim uporediti ovo što sada imaju i ne znaju koje su ima opcije. Ne putuju, ne druže se, nemaju opcije, gluhare i kradu Bogu dane. Oni ne vide pozitivne uzore, plaše se nepoznatog i sa velikom nesigurnošću, nespremnošću i bez ikakvih vodilja žive svoje živote. Kako možete očekivati od nekoga da se bori za svoje pravo kad ta osoba ne zna koja su njegova prava, nikad ih nije imao, i nikad mu niko nije pomogao da sazna koja su njegova prava. Mentalna utučenost je umrtvila ljudsku reakciju upravo kod mladih ljudi i najveći izazov je probuditi život kod istih. Mladi ljudi u BiH ne žive nego vegetiraju i upravo zbog toga i ne znaju gdje bi i kad bi imali opciju da negdje idu. Prije par sedmica sam bio u Donjem Vakufu i tad mi je jedan mladić rekao da za njih pitanje viza uopšte nije relevantno, jer većina mladih nikad nije napustila ni Donji Vakuf i nema razvijenu sposobnosti da razmišlja o bilo čemu izvan Donjeg Vakufa. Ljudi iznad 55 godina, a mislim da to važi i za one iznad 35 godina, imaju sposobnost upoređivanja sistema i društva u kojem danas žive sa onim u kojem su prije živjeli. Oni osjećaju izgubljenu slobodu putovanje, jer su prije putovali, osjećaju želju za funkcionalnim sistemom, jer su iskusili funkcionalan sistem, ne podnose socijalnu nepravdu, jer su okusili prilično veliku socijalnu pravdu, boli ih nejednakost i kapitalizam, da ne objašnjavam zašto. Oni su nostalgični i upravo zbog toga nesretni, u BiH ne vide bolju budućnost i žele pobjeći od depresije u kojoj se nalaze, smatra Demir Mahmutćehajić.
Sa druge strane šengenskog zida
U regiji je BiH pri dnu ljestvice i po procentu građana koji su imali priliku iz prve ruke osjetiti kako izgleda živjeti u inostranstvu, bilo da je riječ o boravku na školovanju ili radu u inostranstvu.
Život u inostranstvu, ne računajući turističke posjete, iskusilo je 7,8 posto građana BiH dok je u Hrvatskoj i Srbiji taj procenat 6,7 posto.
Očigledno, ovdje se ne radi samo o vizama kao prepreci jer hrvatskim državljanima nikada nisu ni trebale vize za zemlje EU pa je opet procentualno manje državljana Hrvatske već živjelo u inostranstvu nego što je to slučaj sa BiH.
Pri tome, i ovdje je najveći procenat onih koji su boravili u inostranstvu u grupi starijih od 55 godina.
Jasno je da su stanovnici siromašnijih zemalja, poput BiH i Albanije, gdje je taj procenat čak 18,4 posto, prinuđeni u potrazi za poslom ići i izvan svoje zemlje, mnogo češće nego što je slučaj sa njihovim relativno bogatijim susjedima.
Ako je nešto pozitivno u rezultatima istraživanja o odnosu građana BiH prema migracijama i napuštanju zemlje, onda je to sigurno podatak da mladi ipak neće masovno napustiti BiH čim im se ukaže prva prilika, odnosno da je procenat onih kojih koji su odlučni da odu iz BiH među mladima daleko manji nego što se to često tvrdi.
Preuzeto sa www.zurnal.info