Prije nepunog vijeka, državnik Lenjin je svojim ruskim sapatnicima napisao rad pod nazivom „Šta je potrebno da se učini?“ i podnaslovom „Goruće pitanje našeg pokreta“. Nakon devedeset i osam godina od objave ovog teksta, nešto dalje od snježne Rusije, stanovnici BiH će se naći na prekretnici u kojoj bi trebalo i sami da ustanove šta da rade, način već imaju. U vrijeme kad je politička osviještenost običnog građanina ravna motanju pite (svi znaju sve, ali je malo ko zna saviti), postavlja se jednostavno pitanje - kud ćemo da gonimo na ovogodišnjim izborima, ko će da se goni sa lista kandidata i ko će nas, naposlijetku, motati naredna četiri ljeta.
Dvadesetjednogodišnjak je u banjalučkom naselju Lauš nožem nanio teške povrede jednom mladiću, a drugom lake nakon verbalne prepirke koja je prerasla u fizički sukob, saopšteno je iz banjalučke policije
Iako se o procesu pomirenja i suočavanju s prošlošću u BiH, ali i regiji, govori godinama, on teče sporo i teško. Posljednja naučna istraživanja pokazuju da je viktimizacija jedna od najvećih prepreka, te da se, iako spremni čuti o počinjenim zločinima, građani, pripadnici različitih etničkih grupa, teško mire sa prihvatanjem odgovornosti. U ove procese moraju se uključiti i mlade generacije kako bi bile spremne oprostiti i graditi zajedničku budućnost jer, kako ističu stručnjaci, bez toga nema istinskog pomirenja.
Student jezika i književnosti, budući profesor ili lektor, nasmijaće se grohotom kad u svom haustoru pročita nevještim rukopisom sročen poziv: OĆISTI TE SVOJE SMETLJARNIKE POPRAVIĆE SE SVI. HVALA.
Slaviša Ćulum (26), vođa kriminalne grupe iz Banjaluke, zaprijetio je u ponedjeljak da će pobiti sve one koji su krivi za smrt njegovog brata Nedeljka (19).
Sticajem raznih okolnosti ili samo zato što se Bosna i Hercegovina možda smatra najproduktivnijim poligonom za isprobavanje sopstvene snage i pravovernosti, tek ova ratom, zločinima i mržnjom (koja ne prestaje) do temelja uzdrmana zemlja ponovo je u žiži posebnog interesovanja.
Zvoni telefon. Bahrija Kituša je s druge strane. To je žena koja je, još od kraja rata, uhljebljena na poziciji predsjednice jedne od hiljadu organizacija koje se k'o fol brinu o šehidskim porodicama, invalidima i socijalno ugroženim kategorijama.
Sarajevo je oduvijek, s pravom, bilo ponosno na svoju etničku pomiješanost, i hvalilo se kako je samo takva etnička slika mogla iznjedriti nobelovce, dobitnike Oskara, Zlatnog Lava, Srebrnog Medvjeda, Zlatne Palme; prvake Evrope u košarci, vicešampione svijeta u šahu……kako je samo ta pomiješanost mogla donijeti dominaciju crnog humora te svakojake šale na svoj sopstveni račun. Nažalost, ta je pomiješanost prestala pridonositi bosanskohercegovačkoj slavi onog trenutka kad su je njeni lideri počeli dijeliti na nacionalne dijelove pa je BiH postala poznata ne po dobru nego po zlu - iznjedrila je i najveće zločine i zločince nakon II svjetskog rata.