BiH

Dok je bio Tito kod babe nije bilo ništa džabe, a sad i kod babe ima barem nešto džabe.

2009. godinu Bosanci i Hercegovici neće pamtiti po dobru. Građani Bosne i Hercegovine još čekaju u redovima za vize, politički procesi nisu dali rezultate, a broj siromašnih je sve veći.

Kineska pravda, ćaćeubice, eksplozivni niger, Trusni Livnjaci i Izlazni Duvnjaci, bjelački dunjaluk, Bono Voks, Kristijana Amanpur, Djed Mraz, bh genijalci, 2010, težak put prema integracijama, bezvezni režim, zloslutni Mesić, Bog, parkplac u Mostaru, zločesti pješaci, Djed Hidžr, kukuruz i komšinska krava s pripadajućim suhim vimenom.

Kraj je 2009. godine. Još više, kraj je nulte decenije, u svakom smislu, pa se u Banjoj Luci narod opasno uzmuvao. Valja se pripremiti i ubaciti u pretpraznično raspoloženje. Nije to mala stvar.

Svi ste vjerovatno doživjeli situaciju, kao, jeste stvarnost, a zapravo  nije, skoro da je istina. Pametniji ,stanje poimaju kao san, snoviđenje. Teško se desi da ga možete iskontrolisati, ali, sasvim sigurno ga dedukujete. Jedina potvrda vaše ispravne konkluzije je buđenje.

Lagano se otkidaju posljednji papiri s kalendara ove godine. U Bosni i Hercegovini uglavnom su to bili datumi, koji su bili pogužvani i prije nego što su se otkinuli s nanizanih dana u još jednoj godini patnje.

Podatke na socijalnim mrežama možete naći o praktično bilo kome. Od političara u izbornim kampanjama, kompanija, studenata, radnika, itd. Samo Facebook po posljednjim podacima ima preko 350 milion aktivnih mjesečnih korisnika. Sloboda razmjene podataka koju donosi internet i socijalne mreže je velika, ali šta se dešava kada se ovaj vid kominikacije koristi za širenje mržnje?

Mostarska panika, civilizacije, četvrti jahač apokalipse, krađa bicikla, ruski radio, Abu Hamza, metak u stomak, zakonski jezik i jezički zakon, rudarski brezobrazluk, eksplozivna banjalučka mladost, tjelesna ekstenzija, kolofaust, budžet, Finci, nužad i potreba mala i velika, gipsani udar, suživot, crkvena škrabica, NN, šepavi Adelmo, strani metalno tijelo, Sergej Sergejević i novo auto, ciganluka na sve strane...

Ubijanju se uvijek nađe povod. Ako vam netko da uniformu, ne treba ni povod, uniforma vas oslobađa od odgovornosti. Hm, bar tako kažu. A to, naravno, nije istina. Poturit će vas sucima, sebe ne, ako ikako mogu. Poznato zvuči, zar ne? Zato bih ja, ako se ne ljutite, radije ubijao sam, iz mraka, nekoga tko mi je nešto baš gadno i neoprostivo učinio. I snosio sam odgovornost za to, naravno. Odrastao sam čovjek.