BiH

Moje ime je Mali Prgavi Vjetar Koji Kad Zapuše Oduva Magarca sa Susjednog Brda. Ali, u kontekstu pripovijesti, dovoljno je sad da samo kažem da sam Mali Prgavi Vjetar. U mojoj me zajednici ljudi prepoznaju. Mislim, kako i ne bi, kad smo nakon dolaska novog šerifa na vlast od jednog sretnog naroda postali ugrožena manjina, na prostoru manjem od nekadašnje bašte moje babe.

Genocid nema rok trajanja. Ne znam je li to neko rekao prije mene ili sam to ja izmislio, al’ potpuno stojim iza toga. Posebno opasna stvar, jeste ćutanje o istom.

Nastojimo si izgraditi bolju prošlost, misleći da će nam budućnost tako biti podnošljivija. Ustrajmo i uporno, bez obzira na činjenice koje nas šamaraju na putu za bolje jučer. Sve bismo dali da vlastitu prošlost učinimo ljepšom, da svoje postojanje uljepšamo pričom o hrabrosti, poštenju, uljuđenosti, dosljednosti...

Fašizam je postao isprana riječ. Niko više tu riječ ozbiljno i ne shvata. Ranije smo govorili o tome, ali i o zloupotrebi našeg jezika, u tekstovima «Kad mediji odaberu stranu» i «Jezik naš svagdašnji», gdje smo kazali ponešto o pogrešnoj indoktrinaciji naših mladih naraštaja, koji su, zahvaljujući godinama i svojoj mladosti, idealna publika za potkusurivanje domaćih nacionalista koji sjede u foteljama, a svoje nacionalističke ideje prenose u školske klupe.

Dokle ćemo biti, kako reče „budući predsjednik“, ,,kreteni na biciklu“? Dokle će nas karati kućno vaspitanje, skrupule, obziri, ljudskost, savjest i ostale nepotrebne stvari?

Bosna i Hercegovina je postala projekat manjine, političkih elita i Međunarodne zajednice. Učešće društva je zatočeno među njihovim definicijama. Te definicije određuju, strategijski, što je moguće a što nemoguće, što je izvjesno a što ne, šta može biti, a šta ne može biti, i tako dalje.

U našim trgovinama redovno nailazimo  na voće i povrće koje jako dobro izgleda, ali nema okusa.

JUČER u 17 sati u bosanskohercegovačkoj avliji čuda istekao je rok za prijavu političkih subjekata (mada su poneki samo objekti) koji ulaze u listopadsku bitku za kožne fotelje i nove, luksuzne četvorne metre. Pustilo ih do kasnog popodneva da se najedu i okupaju, da pokušaju presložiti svoje kriminalne redove i sabrati među sobom komadiće nepostojećeg zdravog razuma. Uzalud. U izborni fajt 2010. idu provjereni šupci i kriminalci. Da je ovo iole normalna zemlja s nekorumpiranim pravnim sustavom, samo od ekipe isturene na tim izbornim listama sposobni drotovi bi mogli oformiti nekoliko respektabilnih zatvorskih nogometnih momčadi. Plus kvalitetna klupa i tim vrsnih fizioterapeuta. Crkni mali Maradona.

Koliko smo pristrasni i koliko smo spremni zatvoriti/otvoriti oči kada se rade zlodjela onima koji ne pripadaju našem toru?