Zdravi ljudi u ovoj zemlji su ogromnom i legitimnom većinom pristali da ovdašnje vlasti, koje su demokratski izabrali, sa njima postupaju neljudski.
Četvrt vijeka trpe teror i svakoliko nasilje nad sobom i svojom djecom smireno kao mlijeko u čaši .
Čemu onda čuđenje što ljudi koje je ovakva politika postavila brinu o djeci iz Zavoda u Pazariću tako da ona, ta djeca, čim ih vide, takve ljude, pružaju ruke da ih vežu, i da ih tako zavezane drže po 14 sati.
Slike i snimci iz Zavoda u Pazariću izazvali su ogroman virtuelni revolt u BiH, revolt koji je na koncu i izveo par stotina ljudi na ulice i skrenuo pažnju na problem u ovoj instituciji.
Institucija koja godišnje primi 5 miliona KM zapošljava 153 ljudi, a samo 23 osobe direktno rade sa djecom. Slike užasa u Pazariću samo su posljedica, uzrok je mnogo dublji.
Potpuna nezainteresovanost stanovnika BiH da se aktivno uključe u kontrolu izabranih političara stvorila ja kastu bahatih političara koji znaju da osim virtuelnog bijesa, druge vrste pobune neće biti.
Ozbiljne pobune naroda u BiH mogu se izbrojati na prste jedne ruke, a javno demonstriranje nezainteresovanosti za politiku od javnosti je bolje prihvaćeno od aktivizma.
Zato lajk nije dovoljan. Jer, kada god je neko svoje nezadovoljstvo završio emotikonom, na drugom kraju grada, entiteta, države, neki nasilnik je jače zategao kanap oko ruke zavezanog, jače udario ženu koju zlostavlja, više ukrao korupcijom od novca namijenjenog nemoćnim.
"Najgora od svih vrsta nepismenosti jeste politička nepismenost" zapisao je Bertolt Brecht i dodao, " Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne učestvuje u političkim dešavanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena pasulja, ribe, brašna, stanarine,cipela, lijekova, zavise od političkih odluka. Politički nepismena osoba je toliko glupa da je ponosna i busa se u grudi govoreći kako mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca, i najgori od svih lopova: loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija."
Zato se konopci kojim je ovo društvo vezano mogu pokidati samo rukama, samo fizički, ne virtuelno. Samo stvarnim društvenim aktivizmom, ne zamjenskim na mreži.
Tekst : Aleksandar Trifunović