Povodom mini turneje grupe ŽEN po Bosni i Hercegovini, sa Evom, Sarom i Jelenom, koje su i dalje dosljednje, glasne i svoje, smo razgovarali o njihovim počecima, tome gdje su sada, prostorima otpora, borbama za prava i suspenzijama istih.
ŽEN su izgradile prepoznatljiv zvuk koji kombinira elemente post-rocka, shoegazea, prog i indie rocka te neopsihedelije. Njihova glazba je moćna i glasna, a istovremeno i atmosferična i meditativna, čime stvaraju inovativan zvučni pejzaž koji potpuno obuzima. Poznate su po energičnim nastupima uživo koji ostavljaju snažan dojam na publiku. Njihova sposobnost da stvore snažnu povezanost s publikom čini svaki koncert posebnim doživljajem. Bez obzira jeste li dugogodišnji fan ili tek otkrivate njihov rad, koncert ŽEN pruža priliku za uranjanje u bogatstvo zvukova i emocija koje će vas inspirirati i ispuniti pozitivnom energijom.
Dugo vas nije bilo u Bosni i Hercegovini, pa možemo li publiku, a naročito one mlađe podsjetiti ko su ŽEN? Šta bh. publika može očekivati na koncertima?
Naizgled jednostavno, ali ustvari jako komplicirano pitanje, jer nakon 15 godina kontinuiranog i aktivnog djelovanja benda počeli smo shvaćati da je ŽEN nadišao nas kao skupinu ljudi. Iako je i dalje poprilično underground, shvatili smo da je ŽEN mnogima, a pogotovo ženama koje su na bilo koji način uključene u glazbenu scenu, bilo kao autorice ili publika, postao simbol snage, ustrajnosti, dosljednosti i kreativnosti. Govoriti ovako o sebi zbilja zvuči pretenciozno, i zato kažemo da je ovo pitanje kompleksno, no to je zbilja ono što se nama desilo. U trenucima kada smo bile demotivirane, razočarane, umorne, shvatile smo da je bend veći od nas samih i da imamo tu sreću i odgovornost da svojim stvaralaštvom inspiriramo, osnažujemo i dajemo nadu.
Izdale smo četiri studijska albuma, jedan live album i jedan album remixa. Proputovale smo većinu Europe i odsvirale stotine koncerata. Žanrovski se do sada nismo baš jasno definirale, pa je možda najbliži, ali ipak nepotpun, opis naše glazbe: prog indie rock. Prošle smo svašta tokom glazbene karijere, od početaka kada je sama pojava sveženskog benda izazivala čuđenje, iznenađenje i predrasude, do sada kada smo prepoznate i cijenjene kao značajne sudionice hrvatske i regionalne glazbene scene.
Iako smo prije niti godinu dana izdale novi studijski album Ciklus, na koncertima u BiH ćemo svirati presjek sva četiri studijska albuma, baš zato što nas dugo nije bilo, tako da će publika imati priliku čuti najnovije stvari, ali i neke koje jako dugo nismo svirali i koje smo tek nedavno odlučili vratiti u setliste.
Vaše nastupe doživljavam kao transcendentalno putovanje kroz koje se prepliću koncert, performans i manifest. Kako to vama izgleda sa druge strane?
Tvoj opis doživljaja naših nastupa je dosljedan i našem doživljaju nastupa, što je veliki kompliment, jer ukazuje na to da svoje osjećaje, misli i groove uspješno prenosimo na publiku. ŽEN je bend kojem su koncerti omiljeni i najsnažniji medij umjetničkog izražavanja. Otvorene smo i iskrene, kako osobno, tako i kao bend i kao takve se jako puno dajemo na stejdžu, ali još više dobijemo nazad. Ta razmjena osjećaja, radosti i poštovanja je ono što nas motivira i hrani.
Moja prva asocijacija na vas su radikalna autonomija i beskompromisna autentičnost. Na koji način ste to postigle i kako se nosite s time? U odnosu na vaše muzičke početke svijet se dosta promijenio, a vi nekako ostajete dosljedne sebi… J
Nismo ciljale na to da to postignemo, jednostavno smo tako krenule. Čim smo započele s bendom, odmah smo shvatile da nije dovoljno samo stvoriti glazbu, pa sjediti doma i čekati da nas netko otkrije. Vrijeme kada smo mi započele svoju glazbenu karijeru je bilo vrijeme prije masovnog korištenja socijalnih mreža, prije servisa koje sada koriste svi bendovi (poput bandcampa, bandsintown itd.), tako da se sva komunikacija odvijala mailom. Ključno je bilo što smo već nakon prvih nastupa shvatile da je bitno umrežavanje sa drugim sudionicima regionalne i europske scene, tako da smo već nakon svoje prve turneje, počele organizirati koncerte u Zagrebu inozemnim bendovima koje turneja odvede u naše krajeve. Tako smo stekle mnoga prijateljstva koja traju do dan danas, i to nam je omogućilo da već nakon izdavanja prvog albuma napravimo veliku europsku turneju koja nas je dovela sve do Švedske. Takav DIY pristup smo primijenile na sve ostalo pa tako do danas još uvijek same tiskamo svoje majice i torbe, imamo svoj kombi, same smo izgradile studio, usvojile znanja da se možemo same snimati.
Od naših početaka do danas se puno toga promijenilo, s jedne strane je postalo nikad lakše da se bendovi samopromoviraju, da distribuiraju svoja glazbena izdanja bez potrebe za label-ovima; ali upravo radi toga se desilo zasićenje i sada se opet na velika vrata u glazbenu industriju vraća potreba za osobama koje se specijalizirano bave managementom, bukingom, promocijom, i to ne samo za već etablirane, nego i za bendove koji tek počinju svoj uspon. Nekako se od svih tih silnih komunikacijskih mogućnosti i socijalnih mreža, sve opet počelo vraćati na jako personalizirane kontakte u živo, telefonom ili mailom.
Kad pogledate muzičku scenu danas, gdje vidite prostor za otpor? A gdje vidite kompromise koje ne želite praviti?
Mi nemamo uvid u kompletnu glazbenu scenu, pogotovo ne u ove najnovije tokove trap i pop glazbe, ali onaj dio scene koji mi pratimo nam se jako sviđa. Čini nam se kao da je zagrebačka, hrvatska, a i regionalna scena stasala i da je jako potentna. No, možda smo jednostavno mi svi (koji već preko desetljeća činimo širu glazbeni familiju ovih prostora) sazreli i sada drugačije gledamo na nove bendove koji dolaze, vidimo potencijal, ambiciju, kreativnost, možda i više nego što ti bendovi to vide sami za sebe. Prostor za otpor uvijek postoji, a ono što je krucijalno je da glazbenici cijene svoje stvaralaštvo, svoj trud i rad, da znaju da stvaraju vrijednost koja je bitna za kulturu cijelog društva, i da se ne svodi sve samo na puku zabavu za široke mase. Bitno je ostati autentičan i dosljedan sebi, tako se stvara umjetnost koja onda dobiva svoj identitet i nadživljava autore.
U Bosnu dolazite neposredno nakon Bh. povorke ponosa. Kako je došlo do ove mini-turneje i ima li za vas dodatnu simboliku to što baš sada dolazite? Šta očekujete od publike?
Naravno da nam je posebno drago da dolazimo u mjesecu ponosa. Trebale smo svirati uoči Bh. povorke ponosa. Nažalost tada smo bile zauzete, ali na sreću ipak smo uspjele, zajedno sa lokalnim organizatorima, realizirati ovu mini turneju. Svaki nastup nam je značajan, ali nastupi povezani sa queer zajednicom su nam posebno dragi i moćni, jer je to aktivizam kojim se i same bavimo i koji se tiče i naših života.
Ne stavljamo očekivanja pred publiku, to uglavnom ide u obrnutom smjeru 😊 Vjerujemo da ćemo prenijeti nešto lijepo svakome tko će doći na naše koncerte u BiH.
U Banjaluci, Sarajevu i Mostaru svirate u društveno-kulturnim centrima koji nemaju klasični koncept skvota, ali su javni prostori okupirani/unajmljeni na različite načine i prenamijenjeni u prostore otpora i slobode. Budući da ste vi cure iz Medike, kako tumačite značaj ovih prostora i šta je ono što ste dobile u Mediki, u kontekstu vašeg razvoja i puta?
Dobile smo slobodu i mogućnost da neopterećeno kreativno stvaramo i napredujemo. Autonomni kulturni centri i društveno kulturni centri su neophodni generatori umjetničkog stvaralaštva, to su prostori koji omogućuju da ljudi kreiraju i prezentiraju svoju umjetnost, da se razvijaju i da međusobno surađuju. U prostorima poput Medike djeluju i koegzistiraju osobe koje bave raznim vrstama stvaralaštva, koji bi se teško upoznali bez prostora koji to omogućava, a isto prožimanje se dešava i sa konzumentima tih programa, tj. publikom. Naš Tralala studio je bio jako derutan prostor, bivša radiona bivše tvornice lijekova, tako da smo se, da dođemo do toga da tamo možemo svirati i snimati, prvo morale baviti opsežnim građevinskim radovima. Neopisivo je zadovoljstvo stvarati u prostoru kojeg smo same izgradile i renovirale i kojeg same održavamo i popravljamo. S obzirom da još uvijek nije tipično da žene brenerom lijepe bitumen po krovu, zidaju zidove i pilaju grede, to nas je jako osnažilo kao osobe i dalo nam samopouzdanje u to da možemo naučiti i napraviti sve, pa je tako prostor za probe kroz godine postao studio u kojem sada i snimamo sve što izdajemo.
Budući da gotovo sve radite same, od bookinga, mercha, produkcije i naravno muzike J, kao i svi vaši domaćini i domaćinke na bh. turneji, možete li da nam date neki recept za preživljavanje, kako usklađujete kreativni rad i praktičnu organizaciju?
A nije to lagano, zahtjeva puno vremena, znanja, truda i volje. Nije se lako konstantno prebacivati iz uloge u ulogu. Nemamo luksuz da se neometano bavimo samo glazbom, stalno smo na nekoliko fronti istovremeno i to zna biti jako iscrpljujuće. Recept je ustrajnost, proaktivnost i odvažnost, uz obaveznu brigu o psihofizičkom zdravlju, jer bez toga dolazi do izgaranja, a tu prestaje kreativnost i intuicija. Potrebno je znati osjetiti kada se mora stisnuti, a kada treba stati i odmoriti. Umijeće je naći balans u tome, no s iskustvom nam to sve bolje ide. 😊
Nedavno vam je u Hrvatskoj otkazan koncert. Postaju li naša društva netrpeljivija nego ranije, pogotovo prema ženama, feministkinjama i queer osobama? Umara li vas ta borba, ili je muzika dobar medij da to pretvorite u otpor?
Kada smo se počele baviti queer feminističkim aktivizmom, još tamo neke 2007-2008 godine, nismo mogle ni zamisliti koliko veliki pomak na bolje ćemo po pitanju ljudskih prava doživjeti samo za vrijeme naših kratkih života, a još manje smo mogle zamisliti da ćemo nakon svih tih društvenih promjena na bolje, doživjeti da će nam u 2025-oj biti otkazan koncert samo radi toga što iskreno i otvoreno živimo svoje živote kao lezbijke. To nas je definitivno osvijestilo i izbacilo iz našeg socijalnog balončića u kojem je sve postalo ili postaje posve normalno i jednakopravno. Želimo društvo u kojem neće biti potrebno naglašavati da smo lezbijke, u kojem je samo bitno da je netko voljen, radostan i zdrav, u kojem autanje nije stresan događaj, niti je uopće ikakav događaj, u kojem iskreno i otvoreno življenje svog života nije ujedno hrabro i odvažno. Ova situacija nam je ukazala na to da je korištenje aktivističkog prostora koji smo stvorili našim glazbenim djelovanje, itekako bitan jer osnažujemo druge gej osobe da otvoreno žive svoje živote i druge žene, djevojke i djevojčice da se bave glazbom i umjetnošću, te da nadiđu nedostatak samopouzdanja koji je, nažalost, sustavno društveno utkan u gotovo svaku ženu.
Šta vas još trenutno inspiriše u svijetu koji galopno juri u sunovrat?
Šuma, rijeke, more, planine i osmjesi sunčanih ljudi.