Belgijski umjetnik Mathieu Hendrickx boravi u Banjaluci, gdje istražuje „Mač u kamenu“ koji je izvučen iz rijeke Vrbas.
Ovo mu nije prvi boravak u Banjaluci. Ovdje je već bio ranije, kada se prvi put upoznao s pričom o maču, poznatom kao „Vrbas Excalibur“.
„Za ovaj mač prvi put sam čuo od arheološkinje Ivane Pandžić. Odmah sam pomislio da bi bilo zanimljivo pristupiti mu iz umjetničke perspektive. Tim iz Muzeja Republike Srpske, zajedno s istoričarima, arheolozima i roniocima, već je izvukao mač iz Vrbasa, a moja ideja je da napravim umjetnički rad koji ga proučava iz jedne poetske tačke gledišta – kako ga možemo posmatrati kao obični ljudi, bez stručne arheološke ili istorijske pozadine“, rekao je za BUKU Hendrickx.
Dodaje da ranije nije proučavao slične nalaze u Evropi niti ga je posebno zanimala tema mačeva.
„Ovaj me konkretan primjer privukao jer je riječ o artefaktu pronađenom sedam metara ispod površine rijeke. Istraživanje tog područja još traje i zahtijeva sredstva i vrijeme. Jedan predmet – ovaj mač – otvara brojna pitanja: kome je pripadao, iz kojeg je razdoblja, iz kojeg sukoba potiče… Prema riječima istoričara Janka Vračara iz Muzeja Republike Srpske i rendgenskoj analizi, mač datira otprilike između 1375. i 1425. godine“, objašnjava Hendrickx.
Prema mišljenju stručnjaka, mač je izrađen izvan Bosne i Hercegovine, vjerovatno i izvan Balkana – moguće čak u zapadnoj Evropi. Belgijskog umjetnika najviše zanimaju pitanja o tome kako jedan artefakt može otvoriti promišljanja o istoriji, arheologiji i našem odnosu prema pronađenim predmetima.
„Zanimalo me šta mač znači ljudima, kako o njemu razmišljaju i šta on može simbolizirati izvan naučnog konteksta. Kada sam u muzeju vidio repliku, svidjelo mi se kako je predstavljena – kao rekonstrukcija položaja u kojem je pronađen, sedam metara ispod površine vode. Izgledao mi je gotovo kao skulptura, podsjetio me na poznati rad Damiena Hirsta s morskim psom The Physical Impossibility of Death in the Mind of Someone Living. Izložba je bila upečatljiva i poticala maštu. Kasnije sam otišao do Vrbasa i osjetio snažan tok vode. Počeo sam razmišljati o samom činu vađenja – o roniocu koji ga je slučajno pronašao, o saradnji s muzejom i o tome kako su arheolozi morali učiti roniti i koristiti jednostavne alate poput noža i pile da bi ga izvukli. Dirnulo me to što je, nakon što je mač izvađen, na riječnom dnu ostao trag – ožiljak – kao sjećanje na to da je nekada bio tamo. Vjerovatno je proveo više vremena pod vodom nego iznad nje, što cijeloj priči daje gotovo mitološki karakter“, objašnjava Hendrickx.
Pronalaženje mača odmah je dobilo naziv „Vrbas Excalibur“, po uzoru na mač kralja Arthura. To je ime, kaže, pomoglo da se priča približi ljudima, potaknulo maštu, ali i privuklo pažnju zapadnih medija.
„To mi je bilo intrigantno. U jednom sam trenutku čak razmišljao o performansu u kojem bih mač simbolično vratio u vodu – kao način povezivanja s mitom i idejom da bi ga možda neko ponovno otkrio za stotinu godina. Takođe me zanimalo kako su zapadni mediji pisali o njemu i na koji su ga način ‘prisvajali'“, kaže belgijski umjetnik.
Dodaje da ovaj artefakt može biti početak budućih arheoloških istraživanja.
„Mač nije kraj priče – on je početak. Može pomoći da se ponovno otkrije bogata istorija ovog pograničnog područja, koje je kroz vijekove prolazilo kroz mnoge izazove. Zajedničkim radom lokalnih i međunarodnih stručnjaka moguće je povezati mač s utvrdom u Rekavicama, Jajcem i drugim lokacijama, kako bi se postepeno ispričala cjelovita priča“, kaže Hendrickx.
Njegov umjetnički rad posvećen maču iz Vrbasa biće predstavljen 30. oktobra u 18 časova u Muzeju Republike Srpske.
„Zajedno s drugim umjetnicima prikazaću rezultate svojih šetnji, razgovora i opažanja tokom boravka u Banjaluci. Biće predstavljena i publikacija – tekst koji sam napisao uz fotografije koje sam snimao tokom mjeseca istraživanja. Glavna tema nije samo mač, već i šire pitanje: kako se odnosimo prema istoriji, kako je tumačimo i kako je čuvamo. Istorija se, nažalost, često zloupotrebljava u političke ili ekonomske svrhe. Mene zanima kako ljudi osjećaju istoriju – kroz razgovor i emociju. Ko piše istoriju? Samo pobjednici? Ili i gubitnici? Može li se istorija ispričati i kroz lična iskustva i priče običnih ljudi?“
U izvedbi će biti uključeni tekstovi, objekti i skulpture – među njima i replika replike mača, rad vajara Miodraga Manojlovića, te prijedlog saobraćajnog znaka koji bi na ulazu u Banju Luku pozdravljao posjetioce natpisom „Grad Vrbas Excalibura“.
„Ne želim otkrivati sve unaprijed – želim da publika sama otkriva detalje na samom događaju“, kaže Hendrickx.
Na kraju ističe da istoriju vidi kao proces stalnog gubljenja i ponovnog pronalaženja.
„Kada pronađemo nešto, pokušavamo to protumačiti – jedan predmet otvara nova saznanja, korak po korak. Važno je ne zakopavati istoriju, nego je otvarati. Ona bi trebala biti dostupna svima. Ne smijemo se zadovoljiti poluistinama. Potrebno je vrijeme i sredstva da bismo doznali šta se zaista dogodilo – ali ta potraga i rekonstrukcija istine, to je ono što je najvažnije“, zaključuje Hendrickx.
Ivana Pandžić: „Mač i dalje pronalazi svoj put“
Arheološkinja Ivana Pandžić iz Muzeja Republike Srpske podsjeća da je ove godine pet godina otkako je mač postao dio stalne muzejske postavke, odnosno od njegovog zvaničnog stručnog i naučnog objavljivanja.
„I kao što vidite – i dalje pronalazi svoj put. Pronalazak mača pomjerio je mnoge granice u radu Muzeja, i sa istraživačke strane, jer smo pokazali da se možemo prilagođavati i usavršavati u skladu s novim situacijama, ali i s druge strane – jer smo imali priliku da ispitamo nove načine izlaganja“, rekla je za BUKU Pandžić.
Ljudi često mač iz Vrbasa porede s Excaliburom, a Ivana objašnjava kako ona doživljava tu simboliku:
„Pozicija mača pod vodom, u kamenu, navela nas je da se oslonimo na svjetski poznati mit – ali ovog puta iz marketinških razloga. Željeli smo da zaintrigiramo svijet. Danas svima treba ‘udarna vijest’ da bi se privukla pažnja. Sredstvo opravdava cilj – da pokažemo bogatstvo našeg kulturnog nasljeđa, koje je često zapostavljeno u svakodnevici.“
Prisjećajući se trenutka vađenja mača, Pandžić kaže:
„Mač je, iako oštećen dugim boravkom pod vodom, na neki način time bio i zaštićen. Nedostajao mu je vrh, koji je ostao zaglavljen u kamenu, ali se njegova dužina može pretpostaviti. Nakon iskopavanja odmah je vraćen u destilovanu vodu. Naša koleginica iz Centralnog instituta za konzervaciju, Danijela Jovanović, tada je boravila u Banjoj Luci tokom cijele ekspedicije. Mač je postepeno isušivan i zatim konzerviran“, pojašnjava Ivana.
Dodaje da je Muzej Republike Srpske učinio sve što je bilo u njegovoj nadležnosti: mač je izronjen, konzerviran, obrađen, objavljen i predstavljen javnosti.
„Imali smo nekoliko inostranih gostovanja i intervjua, a snimke History Channela o maču pogledalo je više od pola miliona ljudi. I dalje promovišemo ne samo mač, već i naše srednjovjekovno nasljeđe kroz njega, kad god i gdje god stignemo. Ono što bi sada trebalo da urade grad Banja Luka, Ministarstvo za evropske integracije i naša predstavništva u inostranstvu, jeste da priča o maču ode dalje – van naših granica. Mi otvaramo vrata svim zainteresovanim saradnicima, kao što pokazuje i ova saradnja s Mathieuom, koji je smisao mača istražio na drugačiji način i dao primjer kako kulturno nasljeđe može poslužiti kao inspiracija u savremenoj umjetnosti“, zaključuje Pandžić.
Performans je planiran za četvrtak, 30. oktobar 2025. godine u 18 časova u Muzeju Republike Srpske, a realizovan je u saradnji s Društvom arheologa RS i JU Službenim glasnikom RS. Ulaz je slobodan.