Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković podnio je ostavku na tu funkciju početkom sedmice.
Smjena Radovana Viškovića sa pozicije premijera Republike Srpske – koju je sam do posljednjeg trenutka negirao – otvorila je mnoga pitanja, ali ponudila vrlo malo odgovora. Prije svega: Zašto Milorad Dodik istovremeno sklanja Viškovića i javno govori o „izuzetnim rezultatima“ njegove vlade? Da li je uopšte važno hoće li novu funkciju preuzeti Miroslav Bojić ili Savo Minić, ako je već godinama predsjednik SNSD-a taj koji faktički vodi izvršnu i zakonodavnu vlast ?
U tom kontekstu, legitimo je postaviti i pitanje zbog čega se smjenjuje vlada koju nosioci vlasti opisuju kao izuzetno uspješnu i koja, kako tvrde, iza sebe ostavlja impresivne rezultate. Sama oproštajna poruka Radovana Viškovića obiluje kontradikcijama – od lamentiranja nad „medijskim konstrukcijama“, preko poruke da je od prvog dana znao da mu je mandat vremenski ograničen, do samohvale i poruka o „istorijskim rezultatima“. Pravi motiv ostavke nije saopšten, ali politička praksa posljednjih godina jasno ukazuje da Višković nije dobrovoljno odstupio, već je samo izvršio politički nalog onoga ko je i do sada rukovodio Vladom iz pozadine.
“Zagonetka je zašto odlazi vlada koja je, prema riječima premijera u ostavci, „odlično radila“ i iza sebe ostavlja „impozantne rezultate“. Ako se osvrnemo na njegovu oproštajnu poruku, poruke koje je poslao Radovan Višković bile su prilično kontroverzne – kretale su se od priča o medijskim konstrukcijama, preko tvrđenja da je od prvog dana bio svjestan svog ograničenog roka trajanja, pa sve do samohvale o rezultatima koji „ostavljaju bez daha“. Ipak, stvarni razlog ostavke nismo čuli. Politički rukopis je prepoznatljiv i jasno je da je Višković nevoljko odstupio, izvršavajući nalog onoga koji je sve ove godine vodio Vladu iz sjene” izjavila je za BUKU politička analitičarka Tanja Topić