U vremenu stalnih kriza, ratova i svakodnevnog bombardovanja informacijama, pitanje mentalnog zdravlja postaje sve važnije. U novoj epizodi BUKA podcasta gost je psihijatar Aleksandar Pejić, koji govori o uticaju loših vijesti, društvenih mreža, ratnih trauma i svakodnevnog stresa na psihičko stanje ljudi.
Pejić upozorava da ljudski mozak jednostavno nije prilagođen tempu informacija kojem smo danas izloženi.
„Nije naš mozak toliko evoluirao da bi mi mogli u sekundama da sve te informacije procesuiramo, da ih onako obradimo kao takve, nego jednostavno stvaramo jednu konfuziju i izbunjenost.“
Kako kaže, stalno praćenje vijesti i beskrajno skrolanje sadržaja može dovesti do napetosti i straha.
„Jednostavno, nekako kao magnet. Znači, ljudi počinju da scrollaju, onaj doom scrolling, znači, beskrajno, brzo, bez procesuiranja informacije.“
U takvom okruženju, dodaje, sve veći problem predstavlja količina negativnih informacija kojima su ljudi izloženi.
„Nemamo previše lijepih vijesti.“
Istovremeno, upozorava da dodatni problem predstavlja i nepouzdanost dijela sadržaja koji kruži internetom.
„Danas svako u virtualnom prostoru može da objavljuje što hoće, znači vještačkom inteligencijom generisan i sadržaj su, čini mi se, još opasniji od onih realnih.“
FOMO i strah da nešto ne propustimo
Društvene mreže dodatno pojačavaju osjećaj da moramo stalno biti informisani.
„Taj fenomen FOMO, on pojavljuje se relativno nedavno sa pojavom i većih društvenih mreža i broja sadržaja. Dakle, taj strah da nešto ne propustimo.“
Pejić smatra da je radoznalost prirodna ljudska osobina, ali da brzina informacija danas prelazi granice onoga što možemo zdravo procesuirati.
„U ljudskoj prirodi je ta neka znatiželja koja je ok, naravno da treba biti znatiželjan u jednoj određenoj mjeri, ali previše je to brzo, te informacije su prebrze.“
Koliko vijesti je previše
Jedan od načina da se zaštiti mentalno zdravlje, prema njegovom mišljenju, jeste ograničavanje količine vijesti koje svakodnevno konzumiramo.
„Apsolutno je bitno napraviti mjeru u doziranju informacija.“
On čak daje i vrlo konkretnu preporuku.
„Dva puta po 15 minuta da se pregledaju vijesti i to je to.“
U suprotnom, upozorava, ljudi počinju da zanemaruju druge važne segmente života.
„Gubimo fokus na bitnim stvarima, popuštamo u radnim, životnim, porodičnim obavezama.“
Depresija u porastu
Govoreći o mentalnim poremećajima, Pejić naglašava da je depresija globalni problem koji raste širom svijeta.
„Globalno na svjetskom nivou mi imamo porast depresije.“
Podsjeća i na procjene Svjetske zdravstvene organizacije.
„Svjetska zdravstvena organizacija je predvidjela da će 2030. depresija biti broj dva od svih oboljenja uopšte.“
Depresija nije „bolest dokonih“
Tokom razgovora dotaknuta je i česta zabluda da je depresija izmišljena bolest ili problem ljudi koji nemaju drugih briga.
Pejić takve tvrdnje odbacuje.
„Depresija je poznata od vajkada. Još iz stare Grčke i starog Rima su, naravno, opisivane takve stvari.“
Panični napad i strah
Psihijatar objašnjava i kako izgleda panični napad, koji mnogi prvi put zamijene sa srčanim problemom.
„Pravi panični napad ide sa jako ubrzanim radom srca, sa kratkim dahom, svi onda pomisle da je u pitanju srce.“
Uz to se često javljaju i drugi simptomi.
„Ubrzan rad srca, malaksalost, kratak dah, ekstreman strah, strah da će izgubiti kontrolu.“
Ratne traume i PTSP
Pejić podsjeća da mnogi ljudi u regionu još uvijek nose posljedice ratnih trauma.
„Mnogi su mislili da će završetkom rata i prestankom svih trauma kojima su bili suočeni oporavak ići sam od sebe.“
Međutim, u praksi se pokazalo da to često nije slučaj.
„Ako nije se na vrijeme odreagovalo kod PTSD-a, poslije je kasno i ostaju trajne promjene ličnosti.“
Kako sačuvati mentalno zdravlje
Na kraju razgovora Pejić naglašava da je važno okrenuti se svakodnevnim stvarima koje čovjeka stabilizuju.
„Okrenuti se onim stvarima koje smo uvijek radili, ono što smo uvijek voljeli, ono što nas čini ljudima.“
To uključuje jednostavne, ali važne stvari.
„Druženje, radne obaveze, boravak sa najdražima, hobiji, muzika, film.“
Kako zaključuje, svijet je danas prepun negativnih informacija, ali način na koji ih konzumiramo i koliko prostora im dajemo u svom životu ostaje na nama.