PRIJEDLOG NASLOVA ZA BUKU
Manje površnih poznanstava, više vremena za ono što volimo i osjećaj da smo nekome potrebni. Istraživanja američke psihološkinje Laure Karstensen pokazuju da starenje ne mora značiti gubitak životnog zadovoljstva. Naprotiv, emocionalni život s godinama može postati stabilniji i ispunjeniji.
Uvriježeno je mišljenje da su mladost i sreća gotovo sinonimi, dok se starenje najčešće povezuje sa zdravstvenim problemima, gubicima i sve manjim mogućnostima. Međutim, višedecenijska psihološka istraživanja nude znatno optimističniju sliku.
Laura Karstensen, profesorka psihologije na američkom Univerzitetu Stanford i osnivačica tamošnjeg Centra za dugovječnost, godinama istražuje kako se mijenjaju ljudske emocije, motivacija i odnosi s drugim ljudima tokom života.
Njena istraživanja pokazuju da mnogi ljudi s godinama postaju emocionalno stabilniji, bolje prepoznaju vlastite potrebe i manje se opterećuju stvarima koje im ne donose istinsko zadovoljstvo.
U jednom desetogodišnjem istraživanju emocionalnih iskustava odraslih utvrđeno je da su ispitanici, kako su starili, u prosjeku doživljavali manje negativnih emocija.
To, naravno, ne znači da svi automatski postaju srećniji kada napune 50 godina. Riječ je o promjenama koje se mogu razvijati postepeno i koje zavise od brojnih životnih okolnosti.
Ipak, iz rada Karstensen i njenih saradnika mogu se izdvojiti tri važne pouke za kvalitetniji život u zrelijim godinama.
1. Nije važno koliko prijatelja imate, već kakve odnose gradite
U mladosti često nastojimo da upoznamo što više ljudi, proširimo društveni krug i steknemo nova iskustva. S godinama se ti prioriteti mijenjaju.
Prema teoriji socioemocionalne selektivnosti, koju je razvila Karstensen, svijest o ograničenosti vremena utiče na to kako biramo ljude kojima ćemo posvetiti pažnju.
Kada vrijeme počnemo doživljavati kao dragocjen i ograničen resurs, odnosi koji nam pružaju bliskost, povjerenje i emocionalnu sigurnost postaju važniji od velikog broja poznanstava.
Zato manji krug prijatelja ne mora značiti usamljenost. Naprotiv, nekoliko kvalitetnih odnosa može biti mnogo značajnije za psihološko blagostanje od desetina površnih kontakata.
Praktična pouka nije da treba prekidati prijateljstva ili izbjegavati nova poznanstva, već da nema potrebe održavati svaki odnos po cijenu vlastitog mira.
Iskren razgovor s osobom koja nas razumije može vrijediti više od čitavog dana provedenog u društvu u kojem se osjećamo iscrpljeno ili neshvaćeno.
Ipak, postoji važna razlika između svjesnog izbora manjeg broja bliskih ljudi i neželjene društvene izolacije. Usamljenost može ozbiljno narušiti psihološko zdravlje u bilo kojem životnom dobu.
2. Nemojte stalno odgađati život za neko bolje sutra
Druga važna promjena odnosi se na naš odnos prema vremenu.
Dok smo mladi, veliki dio energije ulažemo u budućnost. Školovanje, karijera, novac, društveni položaj i ostvarivanje dugoročnih ciljeva često imaju prednost nad zadovoljstvom koje možemo pronaći u sadašnjosti.
Međutim, istraživanja Karstensen pokazuju da se s promjenom doživljaja vremena mijenja i ono što smatramo vrijednim.
Ljudi sve više pažnje posvećuju iskustvima koja im donose smisao i emocionalno zadovoljstvo sada, umjesto da gotovo sve podređuju nekoj dalekoj budućnosti.
To ne znači da poslije pedesete treba odustati od ambicija. Upravo suprotno, zrelije godine mogu biti odlična prilika za nove početke.
Neko će poželjeti promijeniti posao, neko početi učiti strani jezik, a neko će konačno odlučiti da više vremena provodi s porodicom, prijateljima ili na putovanjima koja godinama odgađa.
Razlika je u tome što ciljevi više ne moraju biti povezani isključivo s karijerom, statusom ili očekivanjima okoline.
S godinama se može razviti i drugačiji odnos prema emocijama. Radost, tuga, zahvalnost i osjećaj prolaznosti mogu se javljati istovremeno, a da to ne umanjuje ukupno zadovoljstvo životom.
Svijest da neki trenuci neće trajati vječno može nas učiniti pažljivijim prema onome što upravo proživljavamo.
3. Osjećaj da ste nekome potrebni može biti snažan izvor zadovoljstva
Treći važan zaključak odnosi se na pomaganje drugim ljudima i osjećaj da ono što radimo ima smisao.
Karstensen je sa saradnicima istraživala kako se s godinama mijenja motivacija za ponašanje koje koristi drugima.
U jednom eksperimentu, u kojem je učestvovalo 450 odraslih osoba starosti od 18 do 92 godine, ispitanici su podsticani na hodanje različitim vrstama nagrada.
Neki su mogli zaraditi novac za sebe, neki za blisku osobu, a drugi za humanitarnu organizaciju.
Rezultati su pokazali da su podsticaji namijenjeni humanitarnim organizacijama bili znatno djelotvorniji kod starijih nego kod mlađih učesnika.
Drugim riječima, mogućnost da vlastitim trudom učine nešto korisno za druge predstavljala je posebno snažan motiv za starije ispitanike.
To ne znači da su svi stariji ljudi nesebičniji od mlađih, već da osjećaj svrhe i društvenog doprinosa može dobijati sve veći značaj u kasnijem životnom dobu.
U svakodnevnom životu takvo zadovoljstvo ne zahtijeva velike poduhvate.
Ponekad je dovoljno pomoći prijatelju, podijeliti znanje s mlađom osobom, učestvovati u nekoj aktivnosti lokalne zajednice ili jednostavno biti prisutan kada je nekome potrebna podrška.
Važno je, međutim, da pomaganje drugima ne postane još jedna iscrpljujuća obaveza zbog koje zanemarujemo vlastite potrebe.
Zašto starenje ne mora značiti manje sreće?
Jedan od najznačajnijih zaključaka istraživanja Laure Karstensen jeste da emocionalni život ne mora postajati teži kako starimo.
Naprotiv, mnogi ljudi s godinama rjeđe doživljavaju intenzivne negativne emocije, poput bijesa i straha, i uspješnije usmjeravaju pažnju na pozitivne strane svakodnevnog života.
U razgovoru koji je 2025. godine objavio Stanford, Karstensen je objasnila da se emocionalna ravnoteža često poboljšava već od srednjih dvadesetih godina, prvenstveno zbog postepenog smanjivanja negativnih emocionalnih iskustava.
Prema njenoj teoriji, kada postanemo svjesniji prolaznosti vremena, mijenja se i način na koji određujemo prioritete.
Ono što nas je nekada snažno uznemiravalo može izgubiti značaj, dok obični trenuci provedeni s dragim ljudima postaju dragocjeniji.
Naravno, starenje donosi i stvarne izazove. Bolesti, finansijska nesigurnost, gubitak bliskih osoba i usamljenost mogu ozbiljno uticati na kvalitet života. Zato se rezultati ovih istraživanja ne mogu primijeniti jednako na sve ljude.
Ipak, njihova najvažnija poruka dovodi u pitanje ideju da najbolji dio života nužno ostaje iza nas.
Možda sreća poslije pedesete nije u tome da imamo više svega, već da konačno bolje znamo šta nam je zaista potrebno.
Izvori: Nova.rs, tekst Milorada Milovanovića od 14. novembra 2026; istraživanja Laure Karstensen i saradnika objavljena u časopisu Psychology and Aging (2021); Stanford University (2025). Tekst je priređen uz provjeru naučnih izvora. Nova.rs+2
Originalni naslov na Nova.rs: „Psiholog sa Stenforda otkriva 3 saveta za srećan život posle 50. godine: ‘Ne treba vam mnogo prijatelja, ali ovo vam je neophodno'“.