Piše: Benedetta Di Placido
Predstojeći izbor pape nije samo ključan trenutak za Katoličku crkvu – to je potpuna opsesija generacije Z. Konklava sada dominira društvenim mrežama, a ono što je nekada bio ozbiljan, zatvoren ritual, sada je dio pop-kulture, prepun mimova, fan-video snimaka i online debata.
Na mreži X (bivši Twitter), korisnici analiziraju „papabile“ kandidate poput izbora za fantasy fudbal. Film „Conclave“ prošle godine je probudio interesovanje, a TikTok ga je dodatno raspirio, objavljujući snimke kardinala kako koračaju Trgom svetog Petra poput zvijezda na festivalu, u mantijama koje vijore, s posebnim stilom.
Generacija Z je digitalnom sudbinom transformirala najsvetiji izbor u viralnu senzaciju Vatikana.
No, interes ide i dalje od toga. Mladi dijele svoja mišljenja o kandidatima, ocjenjujući njihove vrline i mane. Memovi i anegdote kardinalima dodjeljuju ličnosti koje su prethodno bile anonimne za javnost.
U historiji institucije stare koliko i Katolička crkva, malo je događaja važnih kao ova konklava. Angažman generacije Z označava značajnu promjenu u tome kako mladi doživljavaju religiju: dugo posmatrana kao institucija namijenjena isključivo pobožnima, Crkva i papinstvo za mnoge pripadnike ove generacije postaju politička i kulturna pitanja.
Papa Franjo je shvatio ovu promjenu i zauzeo stavove bliske najvećim brigama generacije Z. Enciklikom „Laudato Si'“ iz 2015. godine, snažno je pozvao na akciju protiv klimatskih promjena, kritikujući lidere zbog pasivnosti. Njegova moralna jasnoća popunila je prazninu koju su ostavile vlade koje često ne nude vjerodostojna rješenja.
Isto je važilo i za rat u Gazi: dok su svjetski lideri raspravljali o vojnoj podršci i eskalaciji sukoba, Franjo je apelovao na prekid vatre.
Sve ovo utjecalo je na interes generacije Z za smrt pape i novu konklavu. Međutim, interesovanje proizlazi i iz nelagode koju mladi osjećaju zbog anksioznosti svoje generacije. Franjo nikada nije bio neprijateljski nastrojen, ali njegova podrška LGBTQ+ pravima i pravima žena bila je tiha. Iako je njegova retorika označila pomak u stavu Vatikana, mnogima izvan Crkve to nije bilo dovoljno, ostavljajući dojam da je Crkva relikt starije, isključive ere.
Gotovo 70% kardinala koji glasaju imenovao je upravo Franjo, što je impresivan broj, ali ipak nedovoljan da se garantuje nastavak njegove vizije. Nekoliko favorita, uključujući američkog kardinala Raymonda Burkea, čvrsto je ukorijenjeno u konzervativnom krilu Crkve, udaljeno od Franje i još dalje od vrijednosti mlađih generacija.
Tri kandidata izdvajaju se kao favoriti generacije Z:
Kardinal Matteo Maria Zuppi, nadbiskup Bologne, poznat po progresivnim stavovima i otvorenosti prema LGBTQ+ zajednici, zagovara blagoslove istospolnih parova i veće priznanje istospolnih zajednica.
Kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh Jeruzalema, pokazuje solidarnost s palestinskim kršćanima, podržava izbjeglice i žene na vodećim pozicijama.
Kardinal Luis Antonio Tagle iz Manile bori se protiv marginalizacije LGBTQ+ osoba i isključenosti razvedenih i ponovo vjenčanih iz pričesti.
Interes generacije Z nije samo pitanje vjerskog identiteta – to je i pitanje dinamike moći. Dok se od institucija poput Crkve sve češće traži odgovornost za njihov utjecaj na društvo, ulog konklave nadilazi sam izbor pape. Ona određuje odnos Crkve s budućim generacijama.
Mladi jasno izražavaju svoja očekivanja s neočekivanom energijom. Pitanje je hoće li konklava izabrati papu bližeg pitanjima koja su bitna generaciji Z. Održavanje zastarjelih doktrina moglo bi dodatno otuđiti generaciju koja se već osjeća udaljenom od tradicionalnih vjerskih institucija.
Za generaciju Z, ovo nije samo pitanje teologije ili liturgije – radi se o budućnosti papinstva kao liderstva. Generacija Z traži više od svojih institucija, a odgovor Crkve odredit će njenu relevantnost u narednim desetljećima.
Preuzeto sa Politico