Možda biste pomislili da bi ruski predsjednik Vladimir Putin bio spreman da postigne mirovni sporazum u Ukrajini.
Procjenjuje se da su gubici ruske vojske u ratu koji je sam započeo dostigli oko 700.000 mrtvih i ranjenih vojnika. I dalje gubi i do 1.000 vojnika dnevno, uz minimalne teritorijalne dobitke. Njegova ekonomija ide ka stagflaciji, a cijene osnovnih životnih namirnica su drastično porasle.
Štaviše, predsjednik Donald Trump maksimalno olakšava Putinu da prihvati dogovor. U paničnoj jurnjavi ka “miru”, Trump je praktično popločao Putinu put do pregovaračkog stola ustupcima unaprijed i pristajanjem na propagandne laži Kremlja. Od prihvatanja ruske tvrdnje da je invazija bila odgovor na težnju Ukrajine ka NATO-u, preko zahtjeva da Ukrajina preda teritorije koje je Rusija zauzela, do delegitimizacije ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i isključivanja mogućnosti angažmana evropskih mirovnih snaga odbijanjem američkih bezbjednosnih garancija – Bijela kuća je praktično prihvatila većinu ruskih stavova i uslova.
Pa ipak, umjesto da prihvati te poklone, pristane na prekid vatre i pokuša da ostvari makar djelimičnu pobjedu, Putin odugovlači. Trumpov izaslanik Stephen Witkoff je u petak održao treći sastanak s Putinom, koji je, kao i prethodna dva, završio bez napretka. Samo dva dana kasnije, Rusija je brutalnim napadom tokom uskršnje mise na Cvjetnicu, u kojem je ubijeno više desetina vjernika, pokazala da ignorira Trumpovu “mirovnu ofanzivu”.
Uočljiva disproporcija između brojnih američkih ustupaka i Putinove potpune pasivnosti izgleda da je konačno zapala za oko i samom Trumpu. Kada je Putin, kao uslov za prekid vatre u Crnom moru (gdje su ukrajinski dronovi u velikoj mjeri istjerali rusku flotu), zatražio da se Ukrajini oduzme suverenitet i stavi pod upravu Ujedinjenih nacija – Trump je prvi put reagovao prijetnjom sekundarnim sankcijama na rusku naftu. Nakon što je i taj sastanak s Witkoffom propao, Trump je frustrirano poručio: „Rusija mora da krene. Previše ljudi UMIRE, hiljade svake sedmice, u ovom strašnom i besmislenom ratu.“
Istina koja Trumpu i njegovoj administraciji očigledno izmiče jeste da Putin zapravo nema nikakvu stvarnu želju da pregovara o miru s Ukrajinom. Glavni razlog za ovu pogrešnu procjenu leži u tri hronične slijepe tačke koje muče gotovo sve američke predsjednike kada je riječ o Rusiji: nepoznavanje zemlje, pretjerano samopouzdanje u moć lične uvjerljivosti i nesposobnost da shvate ideološke i političke imperative koji pokreću autoritarne režime. U svemu tome, Donald Trump je, izgleda, nadmašio sve svoje prethodnike.
Evo sedam razloga zašto Putin odugovlači:
1. Rat je opravdanje za diktaturu
Rat je savršen okvir za održavanje diktature. Kako je to svojevremeno rekao tvorac hladnoratovske strategije obuzdavanja Sovjetskog Saveza George Kennan: „Sovjetski lideri su morali da tretiraju spoljašnji svijet kao neprijateljski jer je to bilo jedino opravdanje za diktaturu, bez koje nisu znali da vladaju.“
Kad su rast plata i privredni razvoj usporili u njegovom trećem predsjedničkom mandatu (2012–2018), Putin je legitimitet svog režima prebacio na militarizovani patriotizam – prvo kroz aneksiju Krima 2014, a potom i invaziju na Ukrajinu. I dalje mu je neophodna slika Rusije pod opsadom kako bi održavao represivni aparat i militaristički narativ.
2. Putin uživa u militarističkoj simbolici
Putin se lično uživljava u ulogu „vrhovnog komandanta“, pozira u uniformi, dijeli ordenje i njeguje imidž branitelja otadžbine. Kraj rata bi ga lišio tih simbola i narativa koji mu donose moć.
3. Ruska ekonomija zavisi od rata
Nakon invazije 2022, ruska ekonomija je potpuno preusmjerena na rat. Povratak na mirnodopsku ekonomiju bio bi bolan i neizvjestan. Cijene osnovnih namirnica – hljeba, piletine, makarona – skaču iz mjeseca u mjesec, dok krompir košta duplo više nego prije rata. BDP je projektovan na rast između 1,4% i 1,6%, uz kamatnu stopu Centralne banke od 21%.
U ruskom jeziku postoji izreka: Voina vsjo spishet – „Rat sve opravdava.“ Kad rata nestane, ostaju samo siromaštvo i frustracija.
4. Ukidanje ratnih bonusa može izazvati društvene nemire
Ratne beneficije su značajno promijenile životni standard dijela stanovništva – posebno u siromašnim oblastima. Bonusi za regrute, visoke plate vojnika i isplate porodicama poginulih često su višestruko veći od prosječnog ruskog dohotka. Njihovo ukidanje bi izazvalo veliko nezadovoljstvo.
Veterani, ogorčeni i brutalizovani iskustvima rata, očekivaće povlastice. Već sada raste broj krivičnih djela koje čine bivši borci – a bez beneficija, taj trend bi mogao eskalirati.
Slično važi i za civile zaposlene u vojnoj industriji. Stotine hiljada radnika, naviknutih na dobre plate i sigurnost, teško će prihvatiti povratak na nesigurna, niskoplaćena mirnodopska radna mjesta – ako uopšte opstanu.
5. Promjene su destabilizujuće za autoritarne režime
U autoritarnim sistemima, svaka nagla promjena, čak i kada je objektivno pozitivna, nosi politički rizik. Takvi režimi su krhki iznutra i neskloni fleksibilnosti.
6. Putin je oportunista i kockar
Što više ustupaka dobije, to više traži. Svaki ustupak od Trumpa podstiče Putina da ucjenjuje još više – to je njegova verzija Art of the Deal.
7. Putin ne želi mir – on želi pobjedu
Najvažniji razlog zašto Putin odugovlači jeste taj što mu mir nije cilj. Cilj mu je – pobjeda. Samo pobjeda dovoljno „sjajna“ da nadmaši bol i žrtve može stabilizovati sistem.
U ratovima se pregovara tek kad obje strane vjeruju da će bolje proći za pregovaračkim stolom nego na frontu. Za Putina, „bolje“ znači potpuna kapitulacija Ukrajine. Sve dosadašnje ponude i prijetnje nisu ga razuvjerile u tu ambiciju.
Zaključak
Putin još uvijek nema dovoljno jak razlog da prekine rat.
Šta može promijeniti njegov stav? Umjesto ustupaka koje mu Trump nudi, potrebni su „štapovi“ – konkretne i dosljedne mjere koje će učiniti cijenu rata višom od cijene mira. Sekundarne sankcije na uvoznike ruske nafte, uključivanje Rosnjefta i Novateka u sankcije, prestanak uvoza ruskog LNG-a u Evropu, kao i sankcionisanje banaka poput Rosselkhozbanke i Raiffeisenbanke – svi su to potezi koji bi mogli natjerati Kremlj na razmišljanje.
Naravno, prestanak kolebanja oko američke vojne pomoći Ukrajini i njeno značajno povećanje poslali bi jasnu poruku.
Trump i njegovi izaslanici moraju razumjeti da Putin trenutno planira ići na tzv. mirovne pregovore isključivo kako bi kodifikovao ukrajinsku kapitulaciju. Odugovlači dok ne bude siguran da to može postići. Ne postoji prečica da ga se uvjeri u suprotno – osim da se cijena tog odugovlačenja učini bolno visokom.
Tekst preuzet sa Politico