ŠA festival u Prijedoru se ne šali. Vjerujte mi. Evo već šesti put.
Nije bilo optimizma doskora. Prošlogodišnja kulminacija višegodišnjeg uspjeha koncepta i originalnosti ŠA festa fenomenalnom svirkom Dubioze Kolektiva izgledala je kao godinama nedostižni umjetnički vrh, dok je ovogodišnja aprilska poplava u Prijedoru zakovala nadanja žitelja grada i Prijedorčana u rasijanju. Dokle nam se ŠA urezao u ljetne vene govori i prepiska sa nekoliko prijatelja i drugara o terminima festivala, a da bi pravovremeno bukirali godišnje odmore u Njemačkoj, Britaniji i Norveškoj. Toliko smo zabrazdili u generacijskom vjerovanju da je ŠA postao referentna tačka susreta, druženja i postojanja srednje generacije Doraščana koja ne odustaje od svog grada, uprkos silnim izazovima koji ga sustižu, pristižu, muče.
Ljubav je to.
Nekada i teška za podnositi.
Srećem Krivana (jednog od nekoliko „krivaca“ što ŠA Fest postoji svih ovih godina) na stepenicama Zanatskog centra u centru grada. Razmjenjuju se rečenice o spašavanju redova Rajana, čuj mene Radetića Kule i o ovogodišnjem ŠA festu.
Nakon što su ove godine Prijedor ponovo poharale poplave, organizatori su se oglasili i rekli da sredstva iz budžeta grada namijenjena za ovogodišnji festival preusmjeravaju za pomoć poplavljenima. To je bilo lijepo i korektno, ali da se ne lažemo, teško se raspodjeljuje nešto čega nema, a gradski budžet je porozan i preopterećen već godinama, tako da mi se ovo činilo kao solomonsko rješenje. Posmatrajući izdaleka, sa uzavrelih beogradskih zidina i ulica, bilo mi je žao što se festival ove godine neće održati. Nekako, nakon što je preskočena jedna godina zbog korone, činilo mi se da festival neće preživjeti ako se preskoči još koja.
Mnogo je važan kontinuitet u svemu ozbiljnom što se radi, a ŠA je ozbiljan. Dokazano.
Na našim prostorima se premalo polaže na kontinuitet, a on donosi trajanje. Trajanje varira, ali omogućava da projekat i zamisao dobije šansu da evoluira, napreduje, raste. Nove ideje, novi ljudi, novi naraštaji. Čini mi se da je ŠA u fazi da mu treba promjena ili privremena promjena koncepta, ali nastavak misije i povratak osnovnoj zamisli – njegovanju sjećanja na sjajnog multitalentovanog umjetnika Dalibora Popovića Mikšu kroz originalne umjetničke i festivalske forme, te razne prateće aktivnosti. Koliko sam ga poznavao, Mikša je bio tih i skroman čovjek, neagresivan i nadasve emotivan i kreativan, tako da svaka aktivnost u radu sa mladima koja korespondira sa ovim pravcima ima smisla.
Ćutke sam pratio razvoj događaja, žaleći što možda ove godine nisu napravili skroman sastav demo bendova iz regiona koji bi dobio šansu da izađe na veliku scenu, a čitav projekat ne bi koštao mnogo. Pominjali smo budžet i to je sada već hronična rak rana festivala kao i većine kulturnih dešavanja u gradu, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, Balkanu…
Pri tom znam jedan sjajan mladi bend iz Beograda koji je pravi foto-robot za ovakvu situaciju, a siguran sam i da bi ih i Mikša svesrdno podržao. Neću im ovdje spominjati ime (Mungosi) 😉, ali tek ćete čuti za njih.
Moj spisateljski život nekako korespondira sa životom ŠA festa, tako da sam već razmišljao kako će ovo biti prva godina da neću pisati o ŠA festu, a to je već postala mala tradicija, da ne kažem kontinuitet 😉 Pitao sam se čak sujevjerno da li je to možda neki znak u vezi mog pisanja.
Pa ipak, u zaustavnom vremenu, negdje iza kulisa dok sam radio na novoj zbirci priča, desio se
preokret. Život je pobijedio. ŠA je preživio.
Obzirom da se ove godine malčice mijenja koncept, što itekako pozdravljam, održaće se ŠA ulica koja baštini dosadašnje programe ŠA ulice i animacije za djecu (ART Kutak, dječja predstava, otvaranje izložbe, radionica za djecu – animacija) uz nekoliko prigodnih svirki, rekao bih sada već pravih prijatelja festivala.
Tu je moćni Artan Lili i legenda Slač, za kog vjerujem da je kao Mikšin prijatelj i saborac pogurao da se ŠA ipak obilježi i ove godine, zatim The Bećari kao najpoznatiji urbani gradski bend sa energičnim pjevačem Boćom i pokretačem Miljanom, te na kraju (u stvari na početku, tj. u četvrtak 31.07. koncert kvinteta Per “The Bass Viking” Mathisen, kao pravo muzičko i umjetničko osvježenje. Podršku ŠA ulici i koncertu pomenutog kvinteta daje i naš drug Prijedorčanin Anes Beglerbegović, sada već poznati bubnjar koji svira za Zosterom i Dinom Merlinom, zatim banjalučki muzičari, itd.
Sve u svemu, ima nas Doraščana, a ja ću umjesto da čekam da se ŠA održi promijeniti koncept i pisati tekst kao najavu dešavanja, a ne kao refleksiju na ŠA dane u Dorasu. Dijelom zato da podržim promjene i nužna prilagođavanja, a dijelom zato što, na moju žalos,t ove godine neću biti prisutan da uživo podržim dešavanja. Gotovi su godišnji odmori za neke od nas iz “inostranstva”.
U svakom slučaju, ne ŠAim se, baš kao i sam ŠA, te pozivam ljude da ponovo podrže festival i pohode besplatne programe i svirke u Prijedoru u periodu od 31. jula do 02. avgusta 2025. godine.
Stop Baka prase 😉
I još nešto – ne kaže se Garden nego bašta 😉