Kompanija Mtel a.d. Banja Luka, koja posluje u okviru srbijanskog Telekoma, obavijestila je korisnike da od 1. septembra 2025. godine uvodi nove, više cijene mjesečne pretplate za usluge pristupa internetu za rezidencijalne korisnike. Riječ je o značajnim poskupljenjima koja dodatno opterećuju kućne budžete, bez jasnog poboljšanja u kvalitetu usluge ili transparentnog obrazloženja razloga za ovu odluku.
Primjera radi, cijena osnovnog paketa Internet:S skače na 33,89 KM, dok se popularni Trion Full nudi po cijeni od 50,90 KM. Novi najskuplji paket Trion Giga košta čak 109,90 KM mjesečno.
Pored rasta cijena, MTEL koristi ovu priliku da utiho ukine paket Internet:L+, pri čemu korisnike automatski prebacuje na skuplji paket NET:L+. Na prvi pogled korisnici “dobijaju” veću brzinu (200/100 Mbps), ali i značajno višu cijenu od 56,90 KM, što je skok koji nije praćen nikakvom garancijom o stabilnijoj mreži ili boljoj korisničkoj podršci.
Skuplje nego u regionu — i nego kod kuće
Posebnu gorčinu izaziva činjenica da su slični paketi interneta u Srbiji znatno jeftiniji, iako je riječ o istom operateru. Na primjer:
- Telekom Srbija (mts) nudi internet brzine 200/100 Mbps uz dodatke (TV i telefon) po cijeni od oko 2.800 RSD, što je oko 45 KM – više od 10 KM jeftinije nego isti paket kod MTEL-a u BiH.
- U ponudi su i paketi od 500/250 Mbps za oko 3.300 RSD (oko 53 KM), što je i dalje povoljnije nego MTEL-ova ponuda istog ili nižeg kapaciteta.
U Hrvatskoj, HT i A1 nude internet brzine do 200 Mbps za oko 30-40 EUR mjesečno (oko 60-80 KM), ali ti paketi često uključuju televiziju i mobilnu uslugu — dok je kvalitet mreže značajno stabilniji, a korisnička podrška uređenija.
U Italiji, veliki provajderi poput TIM-a, Fastweb-a ili Iliad-a nude internet do 1 Gbps za 25 do 30 eura mjesečno (otprilike 50-60 KM), što uključuje neograničen internet, često i dodatne usluge, uz fleksibilne uslove ugovora — sve to po nižoj cijeni nego MTEL-ovi “premium” paketi.
“Veće brzine” kao pokriće za više cijene?
U obavještenju se navodi da će korisnici koji pristupaju internetu putem optičke mreže dobiti “znatno veće brzine”, ali to je mjera koja se ne odnosi na sve korisnike i svakako nije dovoljna da opravda drastične cijene. Uostalom, šta vrijedi veća brzina na papiru ako je mreža nestabilna, korisnička služba nedostupna, a reklamacije se rješavaju sporo ili nikako?
Zakonske klauzule bez realnog izbora
MTEL formalno nudi mogućnost raskida ugovora korisnicima koji ne žele prihvatiti nove uslove, ali samo do 31. avgusta 2025. godine, i to pod formulacijom da su uslovi “nepovoljni”. No u praksi, mnogi korisnici imaju ugovorne obaveze, poklonjene uređaje ili kombinovane pakete koji ih vezuju i otežavaju promjenu operatera — ako ista uopšte postoji u njihovom mjestu.
Ovo najnovije poskupljenje MTEL-a još je jedan u nizu pokazatelja da se tržište telekomunikacija u BiH sve više pretvara u zatvorenu arenu sa slabom konkurencijom, visokim cijenama i niskom odgovornošću. Umjesto borbe za korisnika kroz bolju uslugu i fer cijene, operateri se oslanjaju na monopolsku poziciju i institucionalnu neefikasnost.
Dok korisnici broje marke i pokušavaju racionalizovati kućne troškove, MTEL bez mnogo objašnjenja — ali sa sve više računa — nastavlja naplaćivati lošu uslugu po sve višoj cijeni. I sve to u zemlji u kojoj su primanja znatno niža nego u zemljama iz kojih nam dolaze računi za internet.