“Vlasti u entitetu Republika Srpska sa većinskim srpskim stanovništvom, koji zajedno sa entitetom Federacija sa većinskim bošnjačko-hrvatskim stanovništvom i Distriktom Brčko čini Bosnu i Hercegovinu, preduzimale su kontinuirane aktivnosti koje su značajno potkopavale državne institucije, povećavale međuetničke tenzije i ograničavale slobodu izražavanja. Rastući verbalni i pravni napadi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika potkopavali su ustavni poredak zemlje, a podjeljiva i zapaljiva retorika lidera Republike Srpske doprinijela je povećanju političkih i etničkih tenzija širom zemlje” piše u sažetku izvještaja.
Značajna pitanja ljudskih prava uključivala su ozbiljna ograničenja slobode izražavanja i slobode medija, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem prema novinarima, te značajnu prisutnost najgorih oblika dječijeg rada.
Vlada nije preduzela vjerodostojne korake da identifikuje i kazni zvaničnike koji su počinili kršenja ljudskih prava.
Neprocesuiranje za neke zločine počinjene tokom rata 1992–1995. ostalo je ozbiljan problem, posebno za one odgovorne za oko 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici i za oko 7.600 drugih osoba koje su i dalje nestale i za koje se pretpostavlja da su ubijene. Vlasti su takođe nastavile da ne procesuiraju većinu od više od 20.000 slučajeva navodnog seksualnog nasilja iz rata. Glavne prepreke za vođenje predmeta ratnih zločina bile su protok vremena, neprioritiziranje složenijih predmeta sa najodgovornijim počiniocima, neefikasno upravljanje i raspodjela predmeta te nedovoljna regionalna saradnja.
I pored postojanja pravnog mehanizma, žrtve su se suočavale sa preprekama u ostvarivanju naknade u krivičnim postupcima zbog neuspjeha tužilaca da pribave i predoče dokaze u njihovu korist, te zbog nevoljkosti sudova da odlučuju o tim zahtjevima.
Nadzorno tijelo Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina iz 2020. godine nastavilo je saradnju sa predstavnicima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u cilju traženja pravde za žrtve ratnih zločina. Nedostatak pristupa optuženima zbog njihovog boravka van zemlje, posebno u Srbiji i Hrvatskoj, ometao je napredak u oko 40% predmeta.
U junu, žalbeno vijeće Suda BiH smanjilo je za dvije godine kaznu od 20 godina Momčilu Tešiću zbog njegovog učešća u strijeljanju 17 muškaraca iz područja Srebrenice 1995. godine.
U februaru, Vrhovni sud Federacije potvrdio je presudu Hasanu Deliću za ratni zločin protiv ratnog zarobljenika. Delić je osuđen za seksualni napad na dvojicu zarobljenika Hrvatskog vijeća obrane koje je prisilio na seksualne radnje sa njim u katoličkoj crkvi u Donjoj Drežnici 1993. godine. Sud je povećao kaznu sa četiri godine (izrečene pred prvostepenim Sudom u Mostaru) na pet godina i šest mjeseci zatvora. Ovaj predmet bio je rijedak primjer da drugostepeni sud iskoristi ovlaštenje da poveća kaznu izrečenu u prvom stepenu.
U julu, Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je Duška Vujičića i Duška Maksimovića za ratne zločine protiv civila i izreklo im kazne od šest godina, odnosno godinu i po zatvora. Sud ih je proglasio krivim za nečovječno postupanje prema nesrpskim civilima u Kotor Varoši, gdje su služili kao policajci između juna i novembra 1992. Treći optuženi, Savo Tepić, oslobođen je.
Sloboda izražavanja i sloboda medija
Zakon predviđa slobodu izražavanja, uključujući medije, ali poštovanje ovog prava od strane vlasti bilo je slabo. Tokom godine, građani su se suočavali sa stalnim pokušajima ograničavanja slobode izražavanja i medija. U Republici Srpskoj, novinari su nastavili protestovati protiv izmjena zakona iz oktobra 2023. kojim je kleveta kriminalizovana, a za koji su nevladine organizacije (NVO) i novinari naveli da nije u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima slobode medija.
Zakon je zabranjivao izražavanje koje podstiče rasnu, etničku ili druge oblike netolerancije, uključujući “govor mržnje”, ali su vlasti samo povremeno primjenjivale ova ograničenja i nikada u vezi sa onlajn medijima.
Dana 29. aprila, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv predsjednika proruske NVO Istočna alternativa, Vojina Pavlovića, za negiranje genocida, navodeći da je on “podsticao etničku, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netoleranciju”. Optužbe su se odnosile na Pavlovićevo javno postavljanje plakata koji negiraju genocid u Srebrenici i Bratuncu tokom godišnjeg obilježavanja genocida u Srebrenici u julu 2023. Pavlović je prethodno, 30. januara, optužen za govor mržnje i veličanje ratnih zločinaca.
Prema izvještaju Udruženja/udruge novinara Bosne i Hercegovine (BH novinari), broj prijetnji, uznemiravanja, političkog pritiska i zastrašivanja (uključujući i prijetnje smrću) prema novinarima i medijskim kućama povećao se u odnosu na 2023. godinu. Organizacija je zabilježila rast političkog pritiska i verbalnih napada na novinare i medije od strane političara i javnih zvaničnika.
Do jula, Free Media Help Line evidentirala je 53 slučaja navodnog kršenja prava i sloboda novinara, uključujući jednu prijetnju smrću. BH novinari su naveli da policija i pravosuđe ne preduzimaju dovoljno mjera kako bi zaštitili slobodu izražavanja i sigurnost novinara. Procijenjeno je da je samo 25% slučajeva prijetnji novinarima prijavljeno pravosuđu i policiji. Prema BH novinarima, članovi pravosuđa su takođe bili pod političkim pritiskom da ne gone osobe koje prijete novinarima, a mnoge od tih osoba su bili javni zvaničnici i političari.
U junu, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik javno je optužio televizijsku stanicu BNTV iz Bijeljine da je “izdajnička medijska kuća” koja vodi propagandnu kampanju protiv njega i njegove porodice zbog izvještaja u kojima se tvrdi da su on i njegova porodica iznudili više od milijardu konvertibilnih maraka (540 miliona dolara) iz javnih fondova. Ove izjave izazvale su široku osudu međunarodnih organizacija i NVO-a koji se zalažu za slobodu medija i prava novinara.
Bilo je i slučajeva da su javni zvaničnici opstruirali rad novinara. Neki mediji su izvijestili da trpe finansijski i politički pritisak od strane političara i političkih partija na uređivačku politiku i sadržaj, te da poreske vlasti koriste neopravdane revizije kako bi ih kaznile za navodnu neusklađenost. Aktivisti su pretpostavili da te vlasti djeluju po nalogu vladajućih stranaka, koristeći revizije i optužbe za utaju poreza kao sredstvo zastrašivanja i cenzure.
U februaru, BH novinari su osudili izjave ministra vanjskih poslova BiH i lidera stranke Narod i pravda, Elmedina Konakovića, koji je na konferenciji za medije sugerisao da bi javni emiteri u BiH i Federaciji — FTV i BHRT — mogli riješiti svoje dugogodišnje finansijske probleme ako bi rukovodstva tih kuća “radila po diktatu” politika vladajuće koalicije. NVO koje prate slobodu medija okarakterisale su ovu izjavu kao priznanje namjere političkog utjecaja na medijsko okruženje. Free Media Help Line evidentirala je ovaj slučaj kao politički pritisak na medije.
Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), koja reguliše audiovizuelno medijsko tržište, nije imala punu finansijsku i političku nezavisnost. Lokalni analitičari su upozoravali da generalni direktor RAK-a djeluje pod političkim utjecajem. Mandat Vijeća RAK-a istekao je krajem 2017., a imenovanje novog Vijeća ostalo je neriješeno do kraja godine. Mandat generalnog direktora RAK-a istekao je u julu, a pozicija je ostala upražnjena do kraja godine. NVO za slobodu medija upozoravale su da je pozicija generalnog direktora RAK-a podložna značajnom političkom pritisku.
Više političkih stranaka i institucija vlasti pokušalo je utjecati na uređivačke politike i medijski sadržaj kroz pravne i finansijske mjere, kao i kroz direktan politički pritisak. Zbog toga su neki mediji prakticirali autocenzuru. Institucije vlasti ograničavale su pristup informacijama o slučajevima korupcije, posebno o zloupotrebi javnih sredstava i stranim investicijama. Vlasti su na svim nivoima dosljedno odbijale objaviti informacije o koncesionim ugovorima i sporazumima sa stranim investitorima, posebno kompanijama povezanim sa, u vlasništvu ili pod kontrolom Narodne Republike Kine. Transparency International BiH je pokrenuo pravne postupke u nekoliko slučajeva, ali je naveo da su vlasti odbile u potpunosti otkriti sadržaj određenih ugovora čak i kada im je to sud naložio.
Mediji kritični prema vladajućim partijama tvrdili su da im je otežano dobivanje nekih poslovnih ugovora, posebno od oglašivača.
Prema NVO fokusiranim na slobodu medija, Zakon o slobodi pristupa informacijama, usvojen u augustu 2023., ograničio je pristup informacijama od javnog interesa zbog dugog spiska izuzetaka koje vlasti mogu koristiti da odbiju objavu podataka, čime su dodane nove prepreke novinarima i oslabljena transparentnost. Novi zakon nije predvidio nezavisno tijelo koje bi nadziralo provedbu zakona, čime je oslabljen pristup javnim informacijama. BH novinari su izvijestili da je Ministarstvo pravde BiH u velikoj mjeri ignorisalo komentare i preporuke Evropske komisije da se osnuje novo nezavisno tijelo za nadzor provedbe zakona.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće uspostavilo je oko 30 “kontakt tačaka” u tužilaštvima i policijskim stanicama između novembra 2023. i maja 2024. Ove osobe bile su odgovorne za evidentiranje slučajeva prijetnji novinarima, pokretanje hitnih istraga i vođenje evidencije o napadima.
Radna prava, sindikati i radni uslovi
Zakoni o radu u Federaciji, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko predviđali su pravo radnika da osnuju i pristupe nezavisnim sindikatima, kolektivno pregovaraju i organiziraju legalne štrajkove. Poslodavci u privatnom sektoru nisu uvijek poštovali ova prava, dok su sindikati u javnom sektoru uglavnom bili jači i postizali bolje rezultate. Zakon je zabranjivao diskriminaciju protiv sindikata, ali zaštita se nije dovoljno provodila.
Inspektorati rada i sudovi nisu efikasno rješavali žalbe radnika zbog diskriminacije prema sindikatima. Članovi sindikata su naveli da su neki sindikalni lideri bili kooptirani od strane kompanija i političara, te da su prvenstveno štitili vlastite privilegije. Zakon je predviđao vraćanje otpuštenih radnika na posao u slučajevima kada postoji dokaz diskriminacije, bilo zbog sindikalne aktivnosti ili iz drugih razloga. Zakoni na nivou entiteta u Federaciji i Republici Srpskoj zabranjivali su otpuštanje sindikalnih lidera bez prethodnog odobrenja nadležnog ministarstva rada, dok je u Distriktu Brčko poslodavcima bilo zabranjeno otpuštati sindikalne vođe bez pristanka sindikata.
Zakoni u oba entiteta i u Distriktu Brčko predviđali su pravo na štrajk. Međutim, zakon u Federaciji sadržavao je opterećujuće zahtjeve za radnike koji žele štrajkati. Na primjer, sindikati nisu smjeli najaviti štrajk bez prethodnog dogovora s poslodavcem o tome koji će “neophodni” radnici ostati na poslu.
Vlada nije efikasno provodila zakone koji štite slobodu udruživanja, kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. Vlasti nisu uvodile sankcije protiv poslodavaca koji su sprječavali radnike da se organiziraju. Inspektori su davali nizak prioritet kršenju radničkih prava. Neki sindikati su izvijestili da su poslodavci prijetili otpuštanjem radnicima ako se učlane u sindikat, a u nekim slučajevima su sindikalni lideri otpušteni zbog svojih aktivnosti. Kazne za kršenja radničkih prava bile su manje nego za slična kršenja građanskih prava i rijetko su primjenjivane. Sudski postupci bili su dugotrajni i podložni žalbama. Nedostatak radničkih prava bio je izraženiji u privatnom sektoru, uglavnom zbog slabijih sindikata.
Tokom godine nekoliko sindikata organiziralo je sporadične štrajkove u oba entiteta zbog neisplaćenih plata i doprinosa na plate, što je na kraju dovelo do kolektivnih ugovora s vladom. Ipak, zakon nije dopuštao radnicima da štrajkuju prije okončanja zakonom propisane procedure mirenja. Ovo i druge komplikovane zakonske odredbe o organizaciji i provođenju štrajka u praksi su omogućavale poslodavcima da spriječe štrajkove.
U augustu, sudska presuda riješila je dugogodišnji spor oko rukovodstva u Savezu nezavisnih sindikata Federacije, ali do novembra tripartitni dijalog nije obnovljen.
Zakoni entiteta predviđali su minimalnu platu u svim sektorima i sprječavali kolektivne ugovore da određuju niže iznose od propisanog minimuma; minimalna plata bila je iznad službenog nivoa siromaštva. Distrikt Brčko nije imao vlastitu minimalnu platu.
Federacija nije imala odredbu o prekovremenom radu. Zaposleni su mogli birati koje praznike će obilježavati, zavisno od etničke ili vjerske pripadnosti.
U martu, Federacija je izmijenila Zakon o radu kako bi studentima omogućila da zakonito rade do 180 dana godišnje.
Sigurnost i zdravlje na radu (OSH)
Federacija i Republika Srpska propisale su obavezne standarde sigurnosti i zdravlja na radu koji su odgovarali glavnim industrijama. Ova prava obuhvatala su sve zvanično zaposlene radnike, uključujući migrante i privremene radnike. Radnici u određenim industrijama, posebno u preradi metala i čelika, rudarstvu uglja i građevinarstvu, često su radili u opasnim uslovima.
Prema izvještaju inspektorata, najčešći nedostaci u ovim sektorima uključivali su: neprimjenu mjera zaštite na radu i preventivnih mjera, nedovoljnu obuku radnika za siguran radni ambijent, te neredovno testiranje opreme i alata.
Vlade u oba entiteta imale su obavezu, preko nadležnih inspektorata, da odgovore na pritužbe radnika o sigurnosti na radu, ali to se nije uvijek dešavalo. Entitetske vlade su činile samo ograničene i nedovoljne napore da poboljšaju sigurnost i zdravlje na radu u državnim rudnicima uglja.
Najveći broj povreda na radu u 2023. desio se u građevinarstvu i proizvodnji metala. Ove povrede su uglavnom bile posljedica neprimjene propisanih mjera zaštite na radu, nedostatka obuke radnika, neupotrebe lične zaštitne opreme i nepoštivanja sigurnosnih odredbi tehničkih propisa.
Inspektorati oba entiteta su u 2023. godini zabilježili 421 kršenje propisa o zaštiti na radu (345 u Federaciji i 76 u Republici Srpskoj), uključujući nekoliko industrijskih nesreća koje su dovele do smrti ili teških povreda.
Vlasti u oba entiteta nisu efikasno provodile zakone o minimalnoj plati, prekovremenom radu ili zaštiti na radu. Inspektorati u entitetima, Distriktu Brčko i kantonima bili su odgovorni za provedbu zakona o radu u formalnoj ekonomiji, dok su postojali posebni inspektorati za državne službenike i registrovana udruženja. Poreske vlasti bile su nadležne za provođenje zakona o platama, radnim satima i zaštiti na radu.
Kazne za kršenja bile su srazmjerne sličnim prekršajima, ali su samo povremeno primjenjivane.
Zvaničnici vlade izvijestili su da je broj inspektora rada bio dovoljan za provođenje nadzora. Inspektori su imali ovlaštenje da vrše nenajavljene inspekcije i pokreću sankcije. Vlasti su činile malo da provedu propise o radnom vremenu, dnevnom i sedmičnom odmoru ili godišnjem odmoru.
Prema neformalnim procjenama, oko 40% radne snage bilo je neregistrovano i radilo u neformalnoj ekonomiji. Radnici u neformalnom sektoru nisu bili obuhvaćeni zakonima o platama, radnim satima ili zaštiti na radu. Nisu imali nikakvu zvaničnu socijalnu zaštitu i nisu mogli napustiti situacije koje ugrožavaju njihovo zdravlje ili sigurnost, a da ne ugroze svoj posao.
Vlada je sarađivala s Uredom visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) i drugim humanitarnim organizacijama na pružanju zaštite i pomoći izbjeglicama.
U augustu je Služba za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH preuzela potpunu operativnu kontrolu nad privremenim prihvatnim centrima u Lipi, kod Bihaća, i u Blažuju, Kanton Sarajevo.
Pružanje prvog azila
Zakon je predviđao odobravanje azila ili statusa izbjeglice.
I dalje su postojale prepreke u osiguravanju učinkovitog pristupa azilu. Služba za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH izdavala je Potvrdu o namjeri traženja azila (AISA), što je prvi korak u postupku azila, većini osoba koje su neregularno ušle u zemlju, bez obzira na to da li su namjeravale tražiti azil u BiH ili nastaviti putovanje dalje. Tražioci azila morali su ispuniti AISA prije registracije svog boravka u BiH. S obzirom na to da Sektor za azil pri Ministarstvu sigurnosti nije imao javni prijemni ured za zaprimanje i registraciju tražilaca azila, oni su morali sami inicirati registraciju svojih zahtjeva i čekati formalni poziv da to učine. To je stvorilo zaostatak predmeta koji čekaju registraciju i intervju. U julu je bilo 162 tražioca azila čiji su zahtjevi čekali obradu i konačnu odluku. Tražioci azila koji su mjesecima ostajali “u vakuumu” u BiH, a nisu imali pravo na radnu dozvolu, ponekad su pribjegavali prosjačenju ili ilegalnim aktivnostima.
Prosječno vrijeme obrade od registracije do odluke prvog stepena premašivalo je maksimalnih šest mjeseci predviđenih Zakonom o azilu. Ipak, vrijeme obrade smanjeno je za gotovo trećinu u odnosu na prethodne godine. Služba za poslove sa strancima zabilježila je dramatičan porast zahtjeva za azil tokom godine. Do jula je zaprimljeno 127 zahtjeva, što je 65% više nego u istom periodu 2023. godine. Većina novih zahtjeva dolazila je od državljana Sirije, Palestine i Turske.
Do jula je 141 tražilac azila čekao intervju za utvrđivanje statusa izbjeglice, od čega je više od 40% čekalo duže od šest mjeseci.
UNHCR je u martu izvijestio da je BiH poboljšala postupak azila u odnosu na prethodne godine, ali da vlasti BiH i dalje u velikoj mjeri koriste supsidijarnu zaštitu umjesto odobravanja azila ili statusa izbjeglice. Do jula su vlasti BiH odobrile status izbjeglice samo dvjema osobama. Sve ostale osobe, uglavnom iz Rusije i palestinskih teritorija, dobile su status supsidijarne zaštite.
Sud BiH razmatrao je žalbe na odluke o azilu isključivo putem pismenih postupaka, bez mogućnosti usmenog ročišta. Također, Sud nije koristio svoje ovlasti kao apelacioni sud da ocijeni meritum zahtjeva za azil, već je odlučivao samo o proceduralnim pitanjima. Sud BiH obično je vraćao predmete prvostepenom organu, koji bi najčešće potvrdio prvobitnu odluku.
U novembru 2023. Vijeće ministara donijelo je odluku da se dopusti ulazak u BiH palestinskim evakuiranim licima iz Gaze koja mogu dokazati da su srodnici državljana BiH. Nakon prioritetnih registracija i intervjua za utvrđivanje statusa izbjeglice u aprilu, vlasti BiH počele su tim osobama odobravati supsidijarnu zaštitu umjesto statusa izbjeglice. UNHCR je izrazio zabrinutost u vezi s ovom odlukom, pozivajući se na Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine, čija je BiH potpisnica, a koja predviđa da bi ta lica trebala biti podobna za status izbjeglice.
Sistem besplatne pravne pomoći za tražioce azila kojim upravlja vlada nije mogao u potpunosti odgovoriti na potrebe tražilaca azila zbog nedostatnog finansiranja, osoblja i obuke. Zakon o azilu zahtijevao je odobravanje statusa azila prije nego što tražioci azila postanu podobni za besplatnu pravnu pomoć. Postojeći okvir besplatne pravne pomoći, koji obuhvata zakonodavstvo na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, nije uključivao sve ranjive osobe kao korisnike besplatne pravne pomoći. Nevladine organizacije registrovane za pružanje besplatne pravne pomoći bile su jedina opcija za većinu tražilaca azila. U martu je Unsko-sanski kanton izmijenio svoj Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći kako bi omogućio da besplatnu pravnu pomoć koriste tražioci azila, osobe pod međunarodnom zaštitom, osobe bez državljanstva i osobe u riziku od bezdržavljanstva.
Djela antisemitizma i antisemitističko poticanje
Jevrejska zajednica u zemlji izvijestila je da ima manje od 900 članova.
Jevrejska zajednica prijavila je incident antisemitizma 6. juna, kada je nepoznata osoba nacrtala svastiku na zidu pored ulaznih vrata stana u kojem je živjela jevrejska porodica u općini Novo Sarajevo. Policija je istraživala incident, ali do oktobra nije identificirala počinioca. Jevrejska zajednica također je prijavila internetsko, antisemitističko uznemiravanje.
Za dodatne informacije o incidentima antisemitizma u zemlji, bez obzira na to jesu li ti incidenti bili motivisani vjerom, te o izvještavanju o mogućnostima Jevreja da ostvaruju slobodu vjere ili uvjerenja, vidi godišnji Izvještaj Stejt Departmenta o međunarodnoj vjerskoj slobodi.
CNN: Izvještaj o ljudskim pravima prepravljan nakon početka Trumpovog drugog mandata
Prema izvještaju CNN-a, dokument o stanju ljudskih prava obuhvata kalendarsku 2024. godinu – prije nego što je administracija Donalda Trumpa preuzela dužnost – ali je, prema navodima izvora, doživio značajne revizije u mjesecima nakon početka njegovog drugog mandata.
Uočene su velike razlike u odnosu na prethodni izvještaj iz aprila 2024. godine: za zemlje čiji su lideri politički saveznici Trumpove administracije, poput Salvadora, znatno je smanjena količina kritike i detalja o kršenju ljudskih prava. Istovremeno, u tradicionalnim saveznicima poput Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, izvještaj bilježi pogoršanje situacije u 2024. godini, navodeći ozbiljna ograničenja slobode izražavanja.
Izvještaj je izmijenjen i skraćen, izostavljeni su brojni dijelovi koji su se ranije redovno objavljivali – poput zabilježenih slučajeva diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije, nasilja nad ženama, korupcije u vlasti, sistemskog rasnog ili etničkog nasilja i uskraćivanja prava na pošteno suđenje. Neki dijelovi, poput izvještaja za Afganistan, ipak spominju zlostavljanja žena.
Za razliku od ranije prakse, državni sekretar Marco Rubio nije dao pisani uvod izvještaju niti je o njemu javno govorio. Time je prekinuta tradicija da se ovako važan dokument predstavi uz službeni komentar najvišeg diplomate SAD-a.
CNN ističe i da je State Department pretrpio kadrovske čistke, pri čemu su mnogi članovi timova koji su radili na izvještajima otpušteni. Fokus Biroa za demokratiju, ljudska prava i rad preusmjeren je na “promovisanje afirmativne vizije američkih i zapadnih vrijednosti” administracije.