Isak Vorgučić je direktor Radija Kim iz Čaglavice. U razgovoru za BUKA magazin komentariše odluku Centralne izborne komisije Kosova da odbije akreditacije medijima na srpskom jeziku za praćenje lokalnih izbora koji će se održati u nedjelju, političku situaciju, slobodu medija i stanje demokratije. „Ono što je pak dugoročna posledica ovakve odluke je produbljivanje nepoverenja prema Srbima, bez ikakvog povoda i razloga, jer većina medija koji su odbijeni za akreditacije izveštavaju profesionalno i fer. Ovime se direktno aludira na medije na srpskom jeziku kao strani i remetilački faktor na Kosovu, što stavlja metu na novinare u njihovom budućem radu i dovodi ih u opasnost“ – kaže Vorgučić u razgovoru za BUKA magazin.
Kako ocjenjujete situaciju u kojoj se dešavaju lokalni izbori?
Situacija je već nekoliko godina tenzična, praktično od stupanja na vlast Samoopredeljenja Aljbina Kurtija i predsednice Vjose Osmani, ali je to značajno povećano izlaskom Srba na severu iz institucija i napadom u Banjskoj. Naročito je zadnji događaj doprineo tome da se prema Srbima vrši represija pod izgovorom prevencije mogućih budućih napada. Lokalni izbori, kojima Srbi nameravaju da se vrate na vlast u 4 opštine na severu, su dodatni povod da Priština podiže tenzije i obeshrabruje ljude da glasaju i preuzmu opštine.
Da li su i ovi stranački programi za lokalne izbore u drugom planu u odnosu na dijalog Beograd – Priština?
Dijalog Beograda i Prištine je praktično suspendovan pa se više skoro i ne pominje, čak ni u krugovima međunarodnih predstavnika na Kosovu. Taj dijalog je svakako imperativ za budućnost, ali u ovom trenutku ni u Prištini ni u Beogradu ne postoji politička volja da se taj dijalog nastavi, pre svega zato što mnoge stavke iz prethodnih sporazuma nisu ispunjene, kao što je osnivanje Zajednice opština sa većinski srpskim stanovništvom. U tom smislu se sve na Kosovu svodi na predizborne kampanje stranaka i trikove za privlačenje većeg broja birača.
Da li su se stranke uopšte potrudile da osmisle program koji mogu realizovati?
Nažalost, stranke na Balkanu dobro shvataju kratku pamet birača, pa se kampanje i dalje svode na prazna obećanja i podmićivanja tipa 100€ za studente, paket pomoći za penzionere i slično. Partije se umesto lokalnim pitanjima bave visokom politikom, pa u Gračanici imate slučaj da se albanske partije, koje u skupštini Kosova ne mogu da se dogovore oko predsednika skupštine i formiranja vlade od februara, na lokalnom nivou s lakoćom formiraju koaliciju svih stranaka, ne bi li preuzeli tu, još uvek, većinski srpsku opštinu. Sa druge strane, umesto rešavanja pitanja vodosnabdevanja, lokalne infrastrukture i odnošenja otpada, vodeća stranka kosovskih Srba se kune u veze s Beogradom, predsednikom Vučićem i “očuvanjem Kosova u sastavu Srbije”.
Kako vidite odluku CIK-a da ne uvaži akreditacije medijima na srpskom jeziku?
Jasno je iz obrazloženja koje su poslali odbijenim medijima da se radi o diskriminaciji na etničkoj osnovi. Naime, neki članovi CIK-a izrazili su “sumnje u autentičnost medija koji su poslali zahtev za akreditacije, uključujući poreklo i legitimitet dostavljene dokumentacije”. Napominjem da obrazloženje odluke sadrži i deo u kome se napominje da je medij “dostavio svu zakonom propisanu dokumentaciju na elektronsku platformu“, što znači da je stručni deo komisije potvrdio autentičnost, ali je politički deo “izrazio sumnju”. Ovo je događaj bez presedana od 1999. godine, što svedoči u prilog tome da je odnos albanske većine na najnižim granama u poslednjih 26 godina.
Ono što se dešava nakon odbijanja CIK-a da aktedituje srpske novinare je apel lokalnih novinarskih i medijskih udruženja kosovskih Albanaca, ali i predstavnika međunarodne zajednice, da mediji iskoriste mehanizam žalbe Izbornom panelu za žalbe i predstavke. To podrazumeva pisanje i slanje žalbe, uz propratnu dokumentaciju, putem pošte, i odgovor u roku od 72 sata, a do otvaranja biračkih mesta je ostalo manje od 48 sati. Neki mediji su rešili da se obrate Izbornom panelu žalbom, drugi, uglavnom pro-režimski su odlučili da bojkotuju praćenje izbora. Radio Kim, čiji sam direktor, će uložiti žalbu, ali je minimalna mogućnost da će dobiti pozitivan odgovor, i da će on stići na vreme.
Kako to i koliko utiče na slobodu medija?
Ova odluka ne utiče samo na slobodu medija nego i na slobodne izbore. Bez medija kao posmatrača izbora moguće je očekivati krađu izbora i razne neregularnosti, naročito na severu, jer je bitno tamo pokrenuti incidente kojima bi se sprečilo da Srbi ponovo preuzmu vlast u tim opštinama. Ne bi me iznenadilo, naročito nakon ovakve odluke CIK-a, da se ovakva predviđanja obistine. Ono što je pak dugoročna posledica ovakve odluke je produbljivanje nepoverenja prema Srbima, bez ikakvog povoda i razloga, jer većina medija koji su odbijeni za akreditacije izveštavaju profesionalno i fer. Ovime se direktno aludira na medije na srpskom jeziku kao strani i remetilački faktor na Kosovu, što stavlja metu na novinare u njihovom budućem radu i dovodi ih u opasnost.
Koji su nalazi stanja demokratije koji se čitaju iz medijske slike predstojećih izbora?
Demokratija postoji samo u nazivima nekih stranaka i u političkim parolama. Na delu imamo jedan autokratski režim, koji se pre svega obračunava sa albanskim opozicionim partijama, a svojim odnosom prema Srbima, ali i ostalim manjinskim zajednicama, jasno pokazuje da je daleko od demokratije i brige o pravima manjina.
Koje probleme nepoštovanja slobode medija očekujete u budućem periodu i kako ih savladati?
Događaj sa CIK-om će samo ohrabriti nacionalističke porive, pa očekujem veći otpor i podozrivost prema medijima na srpskom jeziku koji su registrovani i rade na Kosovu. Ono što je bitno napomenuti je da kosovski Albanci obično govore da “Srbi neće da se integrišu u kosovsko društvo”. Ne mogu da “integrišu” građani rođeni na Kosovu, koji tu žive generacijama, pa i mediji, koji su registrovani po kosovskim zakonima i u kontinuitetu rade poštujući lokalne institucije. Ono što je iz ovog slučaja jasno je da lokalne institucije i većinsko albansko stanovništvo ne žele da prihvate Srbe, pa ni manjinske zajednice Hrvata, Bošnjaka, Goranaca i Roma, kao ravnopravne građane.