Francuska je večeras zahvaćena masovnim protestima koji su, prema procjenama sindikata i medija, na ulice izveli više od milion ljudi. Demonstracije su zahvatile Pariz, Marseille, Lyon i brojne druge gradove, a razlog je najavljena politika štednje nove vlade koja, prema mišljenju sindikata i građana, direktno pogađa radnike, penzionere i socijalno najugroženije slojeve društva.
Proteste su predvodili najveći sindikati, uključujući moćni CGT, uz podršku zaposlenih u školstvu, zdravstvu, javnom transportu i brojnim drugim sektorima. Na meti nezadovoljstva su planirani rezovi u budžetu, smanjenje javne potrošnje i mjere koje bi mogle značajno oslabiti dostupnost socijalnih usluga.
Posebno snažan revolt izazvala je činjenica da vlada istovremeno planira povećanje poreza na bogatstvo, ali i rezanje socijalnih davanja, što se doživljava kao dvostruka nepravda: privilegije ostaju za najmoćnije, dok se teret štednje prelama preko leđa već opterećenih građana.
Iako su protesti u najvećem dijelu zemlje bili mirni, zabilježeni su i incidenti. Policija je u Parizu i nekoliko drugih gradova koristila suzavac, došlo je do sukoba i hapšenja, a centar glavnog grada podsjećao je na poznate scene s protesta protiv mirovinske reforme 2023. godine.
Ovi protesti ne mogu se posmatrati izolovano. Oni su rezultat šireg nezadovoljstva francuskim političkim vrhom, a naročito dugogodišnjim predsjedništvom Emmanuela Macrona. Nova vlada premijera Sébastiena Lecorna već je na samom početku suočena s ozbiljnim izazovima: nema čvrstu parlamentarnu većinu i prisiljena je tražiti kompromisne saveznike, dok s druge strane suočava se s bučnom i masovnom opozicijom na ulici.
Opozicione partije, naročito ljevica, već koriste trenutak kako bi dokazale da postoji drugačiji put — bez radikalnih rezova i udara na radnike. Njihov narativ nailazi na plodno tlo među mladima i sindikalno organizovanim sektorima.
S druge strane, protesti i ekonomska nesigurnost otvaraju prostor i za jačanje desničarskih i populističkih opcija koje svoje biračko tijelo grade na općem osjećaju nesigurnosti i razočaranja tradicionalnom politikom.
Ako vlada ostane pri svojim prijedlozima, rizikuje dublju polarizaciju i moguće prijevremene izbore. Ako popusti, rizikuje gubitak autoriteta i unutrašnju nestabilnost. U oba slučaja, jasno je da će se ovi protesti prelomiti i na političkom terenu.
Masovni izlazak građana šalje jasnu poruku: Francuska društvena kontradikcija između obećanja jednakosti i realnosti sve veće nejednakosti kulminirala je u trenutku kada vlast pokušava da balansira budžet na račun običnih ljudi.
Protesti, na kojima se našlo više od milion građana, pokazali su da društvo neće mirno prihvatiti mjere koje ga guraju u socijalnu nepravdu. Bilo da se radi o radnicima u fabrikama, nastavnicima, zdravstvenim radnicima ili penzionerima — svi su večeras na ulicama imali isti zahtjev: pravdu i solidarnost.
Francuska je večeras na raskršću. Hoće li vlada nastaviti putem štednje po svaku cijenu ili će protesti prisiliti vlast da napravi zaokret? Od tog odgovora zavisi ne samo politička stabilnost zemlje, nego i budući odnos francuskog društva prema socijalnoj pravdi.