Uprkos njihovom značajnom doprinosu izgradnji mira, žene i dalje u velikoj mjeri ostaju isključene iz formalnih pregovaračkih procesa. Prema analizama UN-a, mirovni sporazumi imaju 35% veću vjerovatnoću da traju najmanje 15 godina kada žene učestvuju u pregovorima. Ipak, žene čine manje manje od 10% medijatora u mirovnim procesima i svega oko 7 posto pregovarača na globalnom nivou. Tako pri potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine nije bila niti jedna žena prisutna za pregovaračkim stolom.
Od 1990-ih godina, učešće žena se dosljedno zadržava ispod 10–15%, što pokazuje veoma spor napredak tokom decenija, uprkos obavezama država da žene treba da budu ravnopravno uključene u mirovne procese. Ova trajna nedovoljna zastupljenost ukazuje na nesklad između međunarodnih obaveza, poput onih sadržanih u Rezoluciji 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i stvarnosti mirovnih pregovora.
Marginalizacija žena za pregovaračkim stolom, ne samo da ograničava raznolikost perspektiva na rat, već i na mir i njegovu buduću izgradnju. Isto tako podriva efikasnost i održivost mirovnih sporazuma. Istraživanja dosljedno pokazuju da, kada žene značajno učestvuju u mirovnim procesima, veća je vjerovatnoća da će sporazumi biti postignuti i dugoročno održivi. U tom smislu, isključenost žena nije samo pitanje jednakosti, već i ključna prepreka za postizanje trajnog mira i pravde.
Izraelske i palestinske žene
U jednom od najdugotrajnijih sukoba na svijetu, izraelske i palestinske žene već decenijama prelaze granice razdvajanja koje su im nametnute. Iako se žene često u medijima prikazuju isključivo kao žrtve sukoba, posebno ratnih zločina poput prisilnog raseljavanja, nezakonitih ubistava i seksualnog nasilja povezanog s konfliktom, žene imaju i ključnu ulogu kao zagovornice pravde, istine i pomirenja.
Grassroots pokreti poput “Women Wage Peace” (Izrael) i “Women of the Sun” (Palestina) predstavljaju primjer višegodišnje saradnje između žena koje žele da izgrade bolju budućnost za svoju djecu u regionu. Iako im je primarni fokus dijalog i nenasilje, one također zagovaraju politička rješenja utemeljena na ljudskim pravima i dostojanstvu. Žene u ovom pokretu su se okupile kako bi zahtijevale kraj “kruga krvoprolića” koji pustoši njihove zajednice u želji da njihovi lideri zajedno sa njima ponovo sjednu za pregovarački sto kako bi osigurali nenasilno rješenje dugogodišnjeg konflikta. “Ovo je istorijsko partnerstvo dva ženska pokreta“, rekla je Yael Admi iz Izraela, suosnivačica i liderka izraelskog pokreta “Women Wage Peace”, grassroots pokreta koji zagovara mir u izraelsko-palestinskom sukobu. “Počele smo kao pokret sa nekoliko žena, a sada nas je na hiljade. Više ne želimo da sjedimo na zadnjem sjedištu auta već hoćemo da upravljamo istim.“
Međunarodni pravni okviri dodatno podupiru ove napore. Institucije poput Međunarodnog krivičnog suda imaju ulogu u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući one u izraelsko-palestinskom kontekstu. Istovremeno, okviri poput Rezolucije 1325 naglašavaju važnost učešća žena u procesima izgradnje mira i pravde. Ovi mehanizmi prepoznaju da su odgovornost i inkluzija ključni za dugoročnu stabilnost.
Međutim, značajni izazovi i dalje postoje. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene u formalno pravnim i političkim procesima, uključujući pregovore i institucionalna tijela za donošenje odluka. Iako Palestinke čine više od polovine palestinskog društva, one zauzimaju manje od 12,5% rukovodećih pozicija u Palestini. Također, političke osjetljivosti i suprotstavljeni narativi često otežavaju napore za utvrđivanje odgovornosti za ratne zločine. Uprkos tome, žene nastavljaju zagovarati sveobuhvatniji pristup, onaj koji povezuje pravnu pravdu s društvenim pomirenjem i priznavanjem pretrpljene štete.
Prelazeći preko nametnutih podjela, izraelske i palestinske žene okupljene u mirovnim pokretima osporavaju višedecenijske cikluse nasilja i nekažnjivosti. Njihovi napori pokazuju da pravda nije ograničena samo na sudnice, već uključuje i priznanje, utvrđivanje istine i obnovu povjerenja. Na taj način doprinose viziji mira koja nije samo odsustvo sukoba, već prisustvo odgovornosti, dostojanstva i ljudskih prava.
Poziv majki
Osnovano nakon 50-dnevnog rata u Gazi 2014. godine, udruženje “Women Wage Peace” danas broji 50.000 izraelskih članova i predstavlja najveći grassroots mirovni pokret u Izraelu. Yael Admi je izraelska mirovna aktivistkinja, suosnivačica “Women Wage Peace”. Admi je imala dvanaest godina kada je njen brat, Yshai Ron, ubijen u Egiptu tokom oružanog sukoba između Izraela i Egipta. Njena majka je preminula od tuge i očaja nakon gubitka sina. Smrt njenog brata inspirisala je Admi da se u svom aktivizmu u potpunosti posveti izgradnji mira.
“Women of the Sun“ je nezavisno palestinsko žensko udruženje, osnovano u julu 2021. godine, koje ima za cilj političko osnaživanje palestinskih žena i podsticanje nenasilnog okončanja izraelsko-palestinskog sukoba. U februaru 2026. godine sam imala čast razgovarati putem telefona sa Reem Al-Hajajreh, palestinskom mirovnom aktivistkinjom i osnivačicom ove organizacije, kao i s njenom koleginicom Lanom. Reem Al-Hajajreh je inače dobitnica nekoliko međunarodnih nagrada za svoj doprinos miru, te je proglašena zajedno sa Yael Admi jednom od žena godine časopisa TIME za 2024.
Reem mi je rekla da se u palestinskom društvu politička pitanja smatraju domenom muškaraca. “Vjeruje se da žene nemaju ulogu u političkim pitanjima, zbog čega su često isključene iz političkih procesa. To je ono što pokušavamo promijeniti u društvu, da pokažemo da žene imaju važnu ulogu u politici. Nastojimo zajedno sa drugom stranom graditi mir. Kao palestinski narod, pokušavamo riješiti ovaj problem i živjeti u miru kroz diplomatske načine, a ne kroz nasilje, ubijanje ili rat. Razmišljamo o izgradnji mira i pronalaženju najboljeg rješenja.“
Reem, kao i većina aktivistkinja koje se bore za izgradnju mira i koje prelaze granice različitosti i mržnje, ima problema sa svojom zajednicom. “Ljudi su se protivili mom radu sa Izraelkom nakon napada sedmog oktobra. Ne samo da je moj privatni život pogođen, već je i moja borba za mir koštala mog društvenog života. Ali evo nas ovde zajedno, ne samo kao Izraelka i Palestinka, već kao majke koje žele da zaštite svoju decu.“ “Poziv majki“ je zajednički formulisao palestinski pokret “Women of the Sun” i izraelski pokret “Women Wage Peace”. On odražava zajednička uvjerenja, prepoznajući raznolike zajednice sa obje strane i poštujući potrebe, izazove i mogućnosti zajedničkog suživota uprkos razlikama koje postoje između dvije zajednice.
U utorak, 24. marta 2026. godine, planirano je da se izraelski i palestinski marš zena pod nazivom “Poziv majki” održi istovremeno u Rimu, Jerusalemu i na drugim mjestima širom svijeta. Na maršu, izraelske i palestinske majke hodat će bose ulicama Rima, jedna pored druge. Paralelno, održaće se marš u Jerusalemu. Hodanje bosih nogu je simbolični izraz ranjivosti i hrabrosti, kao i povezanosti sa zemljom natopljenom krvlju i bolom. Akcija “Poziv majki“ je njihov globalni poziv na promjene i na prekid krvoprolića.
Autor: Olivera Simić, redovna profesorka na pravnom fakultetu Griffith Univerziteta u Australiji