Split, grad s manje od jedan posto Srba po popisu, sinoć se “branio” od Srba. Stotinjak dobro organiziranih mladića u crnom, neometano od organa reda, upalo je na Dane srpske kulture uz ustaške povike „Za dom spremni“. Svoju “hrabrost” ove junoše demonstrirale su na folklornom ansamblu, djeci iz KUD-a iz Novog Sada i starcima u publici. Insistirali su kao kakva srednjovjekovna inkvizicija da svi napuste salu, kurčeći se u crnom špaliru nad uplakanom djecom i penzionerima.
Kakve junačine, kakva sramota za evropsku Hrvatsku.
Ti nabrijani momci u crnom nisu branili grad. Branili su svoje neznanje i mržnju. Nisu pokazali nikakvu hrabrost, samo kukavičluk upakovan u nasilnu gomilu.
Split koga takvi brane, sinoć je pokazao da mu ne treba neprijatelj, sam ga izmišlja.
Jer Srba u Hrvatskoj gotovo više i nema, a posebno ne u Splitu. Ostala su samo sjećanja i jednoznamenkasta statistika.
Ali zato ustaša, kako možemo vidjeti, ima.
Niču kao korov u zapuštenom vrtu.
I to je najveća sramota Hrvatske, njen pravi i sve veći demon, mnogo opasniji od onog nepunog jednog postotka Srba u Splitu koji samo žele preživjeti, bez novih prebrojavanja, jer tu se realno nema više šta izbrojati.