“Dodik manevrima samo kupuje vrijeme i kao trgovac svoju političku kožu namjerava prodati za najvišu moguću cijenu”, kaže Trifunović, koji ovih dana sudjeluje kao predavač na Rab Film Festivalu. U kratkom intervjuu govori o stanju u Bosni i Hercegovini, odnosu BiH i Hrvatske, te o političkim simpatizerima Milorada Dodika i njegovih poteza u BiH.
TELEGRAM: Ovih je dana parlament Republike Srpske usvojio odluku o raspisivanju referenduma na kojemu bi se birači trebali očitovati o tome priznaju li presudu Miloradu Dodiku i odluku o njegovoj smjeni. Objavljeno je kako će biračima biti ponuđeno pitanje “Podržavate li odluke neizabranog stranca Christiana Schmidta i presude neustavnog Suda BiH izrečene protiv predsjednika RS, kao i odluku Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o oduzimanju mandata predsjedniku RS Miloradu Dodiku?” Što to znači?
TRIFUNOVIĆ: To samo znači da želi dobiti na vremenu. On je svjestan nefunkcionalnosti bosanskohercegovačke države, koja je od veljače potpuno nemoćna da primijeni bilo kakvu odluku prema njemu. Išao je i na drugostupanjsku sudsku presudu i uložio žalbu, i ponovno samo kupio vrijeme. Presuda mu je ukinula funkciju, formalno više nije predsjednik, referendum ne može promijeniti sudsku odluku, ali mu daje privid moći jer nitko trenutačno nema kapacitet da ga pomakne, da mu kaže da ne može više ulaziti u kabinet ili obavljati tu funkciju. Tim manevrima jednostavno kupuje vrijeme, jer je svjestan da, dok god ljudima izgleda kao netko tko obavlja predsjedničku funkciju, on čuva svoju, prije svega, ekonomsku moć. Ne želi izgubiti političku moć, jer će bez nje vrlo brzo izgubiti i ekonomsku.
TELEGRAM: Koji su mogući scenariji i raspleti ove pat-situacije?
TRIFUNOVIĆ: Ne postoji nikakav rasplet koji njemu ide u korist osim totalne radikalizacije situacije. Već je rekao da ne priznaje odluke suda, ali s druge strane, iskoristio je pravo da otkupi kaznu zatvora po tarifi od 100 maraka dnevno, što je predviđeno za ljude s najnižim primanjima. Sam čin plaćanja kazne govori da priznaje sud. Priznaje sud i kada ulaže žalbu na prvostupanjsku presudu ili kada ulaže apelaciju Ustavnom sudu. Konstantno u praksi pokazuje da priznaje sud, a javnosti i svojim glasačima bahato ponavlja da je iznad njega, iako je u suštini vrlo svjestan formalnih posljedica ove situacije. Nalazi se u poprilično lošoj situaciji u koju se sam doveo. Međutim, pokušavajući se izvući iz nje, kompletan narod ubacuje u svojevrsni roller coaster mogućih posljedica, prije svega izolacije. To osjećamo već od veljače jer nitko ne dolazi u Republiku Srpsku, nema velikih projekata, investitori se povlače. Dodik ne mari što radikalizacija situacije nanosi posljedice cijelom narodu koji živi ovdje.
TELEGRAM: Postoji li autoritet kojeg sluša? Kakva je dinamika njegova odnosa s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem?
TRIFUNOVIĆ: Aleksandar Vučić je jedini čovjek kojega se on donekle pribojava, ali reći da je odnos između njih dvojice dobar ne bi odgovaralo istini. Dodik i Vučić imaju političku vezu iz čistog interesa, gdje Vučić koristi Dodika za radikalizaciju svog biračkog tijela, pokazujući im da je on “jači” od Dodika. Međunarodnoj zajednici daje do znanja da na neki način Dodika kontrolira i može utjecati na neke njegove odluke. Pokazalo se to u nekoliko navrata kada je Vučić od Dodika tražio određene ustupke, poput smanjivanja tenzija. U ovoj situaciji, kada zbog stalnih protesta u Srbiji Vučić prvi put pokazuje znakove nemoći da kontrolira zbivanja, Dodik mu – pogledamo li kronološki – ne daje punu podršku. I njemu, naime, odgovara slabiji Vučić.
Promatrati Milorada Dodika isključivo kao političku figuru znači izgubiti poantu. Dodik je prije svega trgovac po vokaciji. I sada trguje, pokušavajući izvući najbolju cijenu za svoj odlazak. Podsjećam vas da je od veljače do danas ispunjeno oko pola milijarde maraka ekonomskih želja Milorada Dodika. Kupljena je zgrada njegova kuma u Banjoj Luci. Izvjesnim mešetarima, investitorima, koncesionarima u Republici Srpskoj, koji nisu ni lopatom zamahnuli, isplaćeno je oko 300 milijuna maraka. Dodik je osoba koja je konstantno u financijskom plusu dok cijelo društvo propada. Istodobno, društvu podvaljuje priču “ovo nije proces protiv mene nego protiv svih vas”, a obraća se jednom od najsiromašnijih društava u Europi.
TELEGRAM: Redovito proziva vas i vašu redakciju; jesu li poruke postale grublje, odnosno osjećate li radikalizaciju na svojoj koži?
TRIFUNOVIĆ: Nedavno je rekao: “Ja im neću ništa, ali pozivam narod da se obračuna s njima”. Riječ je o opasnom pozivu na linč, na nasilje, čak i na egzekuciju. Poručio je, naime, ljudima koji vam žele nauditi da to mogu napraviti, a da im država neće ništa. To govori čovjek koji je konstantno okružen mnoštvom tjelohranitelja, jer se očigledno nečega i nekoga boji. Ja se ne bojim i nemam potrebe za policijskom zaštitom. Međutim, u takvoj situaciji morate biti obazriviji nego inače, jer ne znate kada će netko njegovu političku poruku iskoristiti protiv vas. To je poruka ne samo meni i mojim kolegama, nego i javnosti. Onima koji su zbrojili dva i dva i vide da Dodik vodi zajednicu u ekonomsku, društvenu i političku propast. Mladi ljudi odlaze jer ne postoje rješenja za gomilu problema, a vi uporno započinjete sukobe s cijelim svijetom da biste skrenuli pažnju sa svog ekonomskog položaja koji je sve bolji. Je li moguće da ste tako uspješni prema sebi sve ove godine, je li moguće da je vaše bogatstvo sve veće i veće, a tako ste neuspješni za narod koji vodite? Milorad Dodik nema odgovor na ta pitanja i zato sam ja, koji ih postavljam, za njega problem.
TELEGRAM: Postoji li približna procjena koliko je Dodikovo bogatstvo?
TRIFUNOVIĆ: Spominje se u medijima svota od 3 milijarde maraka koje ima u različitim svojim biznisima. Tu brojku nikada nije demantirao. Samo firma Pointer, koja je bliska njegovom sinu, redovito dobiva poslove vrijedne stotine milijuna maraka, a vrlo često ih ne dovršava.
TELEGRAM: Kako iz Banje Luke izgleda odnos Dodika i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji izaziva zgražanje kod HDZ-a?
TRIFUNOVIĆ: Licemjerno je to zgražanje, jer HDZ nema pravo Zoranu Milanoviću prigovarati zbog Dodika. Očita je nevjerojatna posvećenost Milanovića da Dodika predstavi drugačije. Milanović često kaže kako Dodik nije za rat. Međutim, sve što radi Dodik zapravo je dizanje tenzija koje možda nisu rat, ali stvaraju nemir u ljudima. Bliskost Milanovića i Dodika nije uobičajena, pogotovo što hrvatski predsjednik dolazi u Banju Luku u kojoj gotovo više i nema Hrvata. Znamo s kojim razlogom dolazi. Međutim, HDZ je zadnji koji bi to trebao komentirati i prigovarati Milanoviću, jer je Dragan Čović stvarni politički saveznik Milorada Dodika. Između njih dvojice postoji već ozbiljno “drugarstvo”, a Čović mu se ove godine drži leđa.
Kad god je Milorad Dodik bio doveden pred svršen čin, Dragan Čović je stajao u njegovu obranu i uvijek mu pružao podršku. Dragan Čović je postao apsolutni gospodar hrvatskog političkog pitanja u BiH. Ne postoji stranka koja mu oponira, a to može zahvaliti upravo Željku Komšiću. Da nije Komšića i njegovog izbora, koji permanentno mobilizira političke Hrvate u tom pravcu, Čović sigurno ne bi imao ovu količinu političke moći.
TELEGRAM: Kako u posljednje vrijeme iz pozicije Banje Luke izgledaju službeni Zagreb i Hrvatska?
TRIFUNOVIĆ: Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, neki su mi ovdašnji političari govorili kako je Hrvatska velikodušno Bosni i Hercegovini ponudila besplatno sve prijevode pristupne dokumentacije potrebne da bi se naše zakonodavstvo uskladilo s europskim. To izgleda malo, ali je velika pomoć i gesta. Činilo se da je Hrvatska željela dobrog susjeda, dobrog komšiju, jer nemirna BiH znači i probleme za vašu sezonu i slično. Međutim, u posljednje vrijeme Hrvatska se opet postavlja kao dio problema u BiH, a ne kao dio rješenja.
Pojava radikalnih narativa i koncert na kojem pola milijuna ljudi uzvikuje i slavi pjesmom Herceg-Bosnu, čiji je kompletan politički i vojni vrh optužen u Haagu, i kojem uoči nastupa dolazi hrvatski premijer Andrej Plenković – znači da poruka Hrvatske nije ona deklarirana “Bosna i Hercegovina u EU kao jedinstvena”, nego “Bosna i Hercegovina možda ipak podijeljena”. Imam osjećaj da radikalizacija političkih prilika u Hrvatskoj doprinosi i dodatnoj radikalizaciji u Bosni i Hercegovini.
Preuzeto sa Telegram.hr