U devetoj epizodi treće sezone fenomenalne i popularne serije Veep, kod nas prevedene kao Potpredsjednica, postoji scena u kojoj sjajna Julia Louis-Dreyfus, kao glavna junakinja, saznaje da se aktuelni predsjednik povlači i da će ona postati predsjednica SAD-a. Histeričan smijeh koji nakon te informacije doživljavaju ona i njen asistent, u toaletu za osobe s posebnim potrebama, vjerovatno je jedna od najboljih scena u bilo kojoj seriji, ne samo u ovoj. Ta scena mi je prva pala na pamet kada je Biden objavio da napušta trku za novi mandat i da je njegova zamjenica, Kamala Harris, iznenada postala kandidatkinja. Sve ovo djelovalo mi je kao nova sezona Veepa – kao sprdnja.
Nominacijom Kamale Harris na ovako nespretan i brz način, svakome ko imalo prati američku političku scenu bilo je jasno da je Trump novi predsjednik SAD-a.
Harris su i tokom mandata često komentarisali kao lijenu i arogantnu osobu koja nije uspijevala da obavlja ni najosnovnije protokolarne obaveze. Nedostajala joj je harizma, a njeno javno ponašanje odavalo je nesigurnost. Naprotiv, često se ponašala histerično, zbunjeno, s pretjeranom gestikulacijom u nedostatku pravih riječi. Biden joj nije bio velika podrška, a Barack Obama, nekadašnji politički superstar, izgubio je svaki kredibilitet onog trenutka kada je, u jeku najveće ekonomske krize u Americi, umjesto da pomogne običnim ljudima, sa svojom administracijom spašavao bogate bankare.
S druge strane, Trump se, uprkos tome što je multimilijarder, uspio predstaviti kao zaštitnik siromašnih, radnika bez posla, neprihvaćenih i patriota. Predstavio se kao autsajder, odbačen od elitističke politike Demokratske stranke. Demokrate nisu uspjele da tokom Bidenovog mandata, iako svjesne da mu biologija ne ide u prilog, pronađu jakog kandidata koji bi mogao da ga naslijedi. Umjesto toga, odlučili su se za iznuđeno rješenje koje ih je koštalo izbora.
Demokrate su izgubile desetine miliona glasova arapske i evropske zajednice, koji nisu glasali ni za Trumpa, ali nisu ni povjerovali Kamali Harris da će zaustaviti rat u Gazi. Ti apstinenti su im presudili i poslali jasnu poruku da Demokratskoj stranci više ne vjeruju.
Demokratska stranka sada ima priliku da se u naredne četiri godine bavi sama sobom. Preciznije, imaće vremena, jer sa većinom u Senatu i Trumpom na mjestu predsjednika, republikanci ulaze u potpuno relaksiranu fazu i mogu da rade doslovno šta god žele.
Zanimljivo je da je Trump juče u Pensilvaniji izjavio kako se oko njega okupio veliki pokret, i to mimo stranke, spomenuvši Elona Muska i Joea Rogana. Pitanje je koliko će sama Republikanska stranka uopšte imati uticaja na Trumpa, što ćemo tek vidjeti.
Pobijedio je zahvaljujući kombinaciji samouvjerenosti, govora isključivosti, mržnje i nacionalizma – elemenata koji su, nažalost, postali norma u javnom prostoru, bilo na društvenim mrežama ili ulicama. Svijet je odavno postao agresivan, nestrpljiv i ljut, baš kao i predstavnici koje bira.
Takav svijet, međutim, ne može se smiriti novim nasiljem, niti će postati mirnije mjesto. Naprotiv, neizvjesnost o tome u kojem pravcu svijet ide sada je još veća.
Što se Balkana tiče, mi smo već odavno navikli na permanentnu neizvjesnost, a svijet sve više liči na nas, tako da i nećemo primijetiti veliku razliku. Treba biti jasno da se Balkan odavno, tačnije još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ne nalazi na listi prioriteta američke vanjske politike.
Kao regija smo potpuno marginalizovani.
Ostaje nejasno zašto Srbi euforično slave pobjedu Trampa, na osnovu koje argumntacije, pogotovo što je već jednom bio Predsjednik. Što se Bosne tiče, SAD se neće uključivati u radikalna mijenjanja trenutnog poretka, niti će se uopšte uključivati. Što se Srbije tiče, neće odustati od priznanja Kosova, niti od iskorištavanja resursa poput litijuma. Neće skidati Dodika i ostale s crne liste, bez obzira na to što je jutros zorom nabio Trumpov kačket na glavu. Jednostavno, ne zanimamo ih, kao ni bilo koga drugog u svijetu, osim kao resurs koji treba eksploatisati.
Nova pobjeda Trumpa samo je još jedna potvrda i artikulacija stavova nove većine koja dominira svijetom, ne samo Amerikom. Kako ćemo se mi, tradicionalno nesnađeni, snaći u takvom svijetu – ne treba previše nagađati.
“Čuvaj se, mala, svijet je lud,” pjevao je Đorđe Marjanović.
Boljeg savjeta za svijet koji hita ka sopstvenoj propasti nigdje nećeš naći.