Juče, nedjelja, 3, 5, pa i 6 sati čekanja na ulazu iz BiH u Hrvatsku. Da dodjes do Zagreba iz Banjaluke treba ti 2 sata. Duplo vise cekas na granici. To više nije samo gužva, to je dijagnoza odnosa i čistog nepoštovanja.
Ulazak u EU ili u Zonu sumraka? Pet sati gledam u isti branik ispred sebe. Taman sam stigao ostariti, napisati memoare i preispitati sve životne odluke dok se rampa konačno ne podigne.
Ista priča u petak, ista u subotu… Cijeli mjesec izvještaji sa granica su traumatični. To nije izuzetak, to je postalo pravilo, minimalno sat, a često mnogo, mnogo više mrcvarenja svakodnevno.
Uveli ste skeniranja, fotkanja i biometriju. Ne da bi bilo brže i sigurnije, nego da se svaki putnik osjeti krivim i sumnjivim samo zato što putuje. Tretirate nas kao potencijalnu prijetnju, a ne kao komšije. Slikate nas ujutro na ulazu u EU i popodne na izlazu…
S kojom svrhom?
Šta tačno dobijate arhiviranjem lica ljutih, umornih i poniženih ljudi?
I onda se čudite što “EU raspoloženje” opada? Gospodo, ne pada ono zbog političkih parola i propagande. Opada ovdje na asfaltu, u praksi, u petom satu stajanja, dok nas tretirate kao stoku.
Evropske vrijednosti se ne brane žicom i skenerima, nego elementarnim ljudskim dostojanstvom. Ovo što radite je praktična demonstracija kurcobolje prema slobodi kretanja koju tobože promovišete. Kažnjavate obične ljude zbog našeg političkog ološa, a taj ološ, kako to obično biva, granice ionako prelazi bez čekanja, pod rotacijama i sa diplomatskim pasošima.
Putuj Evropo .. da ne kažem.