Milorad Dodik je kombinacijom ljenosti, neznanja, straha i navika ovdašnjeg življa odavno zagospodario gruntom Republike Srpske. To odavno nije vijest, to je stanje.
Biti dobar s Dodikom znači dobijati javne poslove – redovno i po modelu zbog kojeg je Nenad Nešić završio u pritvoru – dok institucije koje bi te poslove trebale da nadgledaju tonu u dugove i nefunkcionalnost. Ljubav s Dodikom donosi monopol, njen kraj donosi glad. Pitajte uostalom Integral.
„Srpske šume“, naprimjer, iako grcaju u dugovima od preko 100 miliona KM, sijeku šumu više nego ikad – do nivoa zločina nad prirodom – i to dok istovremeno izdvajaju 26 miliona KM za softver koji nikad nije proradio. Pogađate – Prointer.
To je samo jedan primjer modela u kojem ovih dana stotine miliona maraka završavaju kod sumnjivih koncesionara koji na dodijeljenim koncesijama nisu ni lopatom zamahnuli. Bitno je nahraniti sebe i porodične firme; narod će se već ispuhati na Fejsbuku zbog snijega na putevima ili poplavljenih mostova i naselja.
Od prvostepene presude, koju su oponenti i mnogi analitičari slavili kao njegov kraj, Dodiku su ispunjene sve ekonomske želje. Kao u onom vicu sa zlatnom ribicom sa ograničenim mogućnostima, presuda nije ukinuta, ali se gotovo pola milijarde maraka slilo na različite račune po Miloradovom naumu. Drugostepena presuda – očekivana. Mnogo zanimljivija je brzina kojom su se rješavali poslovi u njegovu korist. Zlonamjerni bi rekli – dogovor.
Danas, kad je CIK ukinuo Dodiku mandat predsjednika RS, počinje novi igrokaz. Za koji ima najmanje dva mjeseca, koliko je rok za žalbu na ovu odluku.
Počelo je. Idemo, CIK CIK CIK pogodi … Već viđeno: dizanje tenzija koji je prvi započeo hor poslušnih ambasadora i konzula koji, bez Dodika, ne bi vidjeli diplomatsku fotelju ni u snu. Oni su samo odličan primjer lojalnosti, pokazatelj da iza Dodika stoji armija njegovih najbližih saradnika iz interesne grupacije SNSD, kojima je Dodik ključ lične i profesionalne egzistencije i ne rijetko milionskih prihoda. Borba za njega, borba je za sopstveni interes.
A Dodik? Budimo realni, on bez problema može sada napustiti funkciju predsjednika RS. Titula gospodara mu još nije oduzeta, a važnija mu je od protokola, od Republike Srpske, od svega osim lične koristi. Samo naivni još vjeruju da se bori za bilo šta drugo.
Koliko je tih naivnih, plus obezbijeđenih, plus onih koji se okorištavaju sistemom?
Dovoljno.
Po posljednjim istraživanjima, Dodika podržava oko 33% stanovnika Srpske. Ako znamo da oko 50% ljudi ne glasa, to je sasvim dovoljno da i nakon Dodika – imamo Dodika. Opozicija bi mogla da ga ugrozi samo ujedinjena, ali podijeljena kakva jeste, nada je tanka, ali umire zadnja. Dodikov mnogo veći problem u ovom trenutku je šta li će Vučić od njega da traži, koju vrstu tenzija očekuje da podigne u BiH, da bi ga on, tobož smirio i pokazao svojim biračima i svijetu ko kontroliše Srbe u Srbiji i van nje.
Na kraju, to da li će Dodik otići ili ne je najmanje važno. Najveći Dodikov grijeh svakako nije samo pljačka resursa i brutalno uništavanja instutucija, nego potpuno uništavanje društvenog potencijala – do političke atrofije i nesposobnosti da društvo prepozna i riješi stvarne životne probleme, pojedinačno i kolektivno. I nakon Dodika posljedice takve politike će potrajati godinama.
Umjesto zajedničke borbe za opšte dobro, jednakih pravila i polaganja računa, narod svakodnevno dobija mitologiju, vječne neprijatelje i nacionalističke parole. Onaj dio naroda koji ga podržava, pod političkim i ekonomskim pritiscima i medijskim inžinjeringom, doveden je u zabludu da je borba za Milorada Dodika isto što i borba za Republiku Srpsku.
To naravno nije istina, ali koga briga, dok god ga dovoljno naroda brani i podržava, i što je još važnije, dok god se ćuti pred ovako vidljivom nepravdom, Dodika, ma koliko se trudio da odglumi drugačije, ne brinu ni presude, ni CIK, ni opozicija.
Predstava se nastavlja, za njega je to najbitnije.
Jer u ovako postavljenoj predstavi samo jedan čovjek može biti potpuno zadovoljan – onaj koji je piše, režira i ubire svu zaradu. A narod, po dobrom starom, istorijskom običaju, može samo da … nagrabusi.