Ovo raspamećivanje već uništenih ljudi – bolesnih, preplašenih, ubijenih svakodnevnom propagandom i svjesnim podgrijavanjem tenzija – nezapamćen je zločin, i Milorad Dodik ga je itekako svjestan. To ne treba zaboraviti, niti smetnuti s uma.
Ovo ubijanje ljudi u pojam nije slučajno – to je svjesna, smišljena aktivnost.
Rata neće biti. Prestanite.
To vam ovih dana poručuju i veterani koje partija nije kupila, bez obzira koju su uniformu nosili.
Imam nultu toleranciju na bilo kakvo pominjanje riječi rat.
Svakome kome riječ rat olako prelazi preko jezika – rat koji je ugasio preko 100.000 života, većinom civilnih, raselio milion ljudi, bacio ih u doživotni PTSP, čije se posljedice i danas teško preživljavaju – takvima bih zabranio da javno govore. Jednako tako i svakome ko rezultate tog užasa negira ili ih, još gore, rat veliča kao nekakvo “dostignuće”.
Rat u kojem je sva roba, s kojom se bez problema trgovalo i pored blatnih rovova, bila stostruko skuplja, a jedino je ljudski život bio besplatan. Rat koji je bio sranje i koji je samo ratnim profiterima i kriminalcima donosio dobro.
Sram vas bilo!
A ti, ako si gladan, kažeš: “Gladan sam.”
Ako te boli, kažeš: “Boli me.”
Ako nisi za rat – pa onda to reci jasno i glasno, u pizdu materinu više!
Jebo vas rat, da vas jebo.