Zoran Matić novinar je i putopisac iz Banjaluke. Po profesiji je zdravstveni radnik,
zaposlen u Kliničkom centru RS, na Klinici za psihijatriju. Neko bi rekao da je
to nespojivo sa novinarstvom i putovanjima, ali naš sagovornik kaže da jednostavno
uživa u putovanjima širom svijeta. Veliki je fan rokenrol
muzike i posjetio je mnoge domaće i svjetske festivale i koncerte. Putovanja su
dovela do toga da je Zoran prvo napisao knjigu ”Pedeset top lokacija Bosne i
Hercegovine”, a sada je izdao knjige “Putovanje kroz Balkan” 1 i 2.
U srijedu,
3. maja, sa početkom od 20 časova, u Narodnom pozorištu RS, biće promivisane
Matićeve nove knjige, a sa njim za portal BUKA razgovaramo o putovanjima, Balkanu,
a daje nam i preporuke koja mjesta ne bismo smjeli propustiti.
Zorane, objavljene su tvoje dvije knjige Putovanje kroz
Balkan 1 i 2. Ovo je na neki način logičan slijed nakon objavljene knjige o
Bosni i Hercegvini. Koliko je trajalo istraživanje i prikupljanje materijala?
Kada sam počeo
da pripremam knjigu o Bosni i Hercegovini, ovu drugu i dopunjenu, tad sam
shvatio da treba ljudima da prikažem svu ljepotu koju krije ovaj naš region.
Skoro tri godine sam proveo putujući, podsjećajući se svih mjesta, legendi i
priča. Sakupljao materijal, slagao i, evo, napokon sam uspio smjestiti jedan
veoma bogat i šaren prostor u trilogiju koja će, nadam se, pomoći da ljudi dolaze
i istražuju ove ljepote u zaleđini Jadranskog mora.
Kad bi nekome ukratko trebao objasniti koje su to
čari Balkana? Zašto je važno da ljudi dođu na Balkan?
Zamislite da
možete obići čitavu Evropu za sedam dana, znam da zvuči suludo, ali tako je.
Sve i jedan uticaj koji je postojao u Evropi nalazi se na ovom prostoru,
arhitektura i kultura, društvene i istorijske konotacije dovele su do toga da
na jednom malom prostoru ima more evropskog duha. Najveća čar, po mom skromnom
mišljenju, jeste što uz taj uticaj postoji i unikatni duh, mentalitet koji je
učinio ovaj prostor posebnim. Naravno, tu je i ozbiljan uticaj istočnih kultura.
Iskreno meni je najzanimljivije to što je taj opšti sklad nesklada uspio ovdje
da se zadrži, sve to nekako funkcioniše i stoji na raspolaganju putnicima koji
žele jedno zanimljivo putovanje na evropskom tlu.
Šta je za tebe
Balkana, uvijek je to mjesto i sukoba i spajanja, spoj Istoka i Zapada?
Kao što rekoh, to
spajanje je za mene blago. Za mene je Balkan nešto moje, gdje se lijepo i
zdravo osjećam. Meni pripada i Palićko jezero, Skadarlija, Ohrid, riva u
Splitu, Cvjetni trg u Zagrebu, more duž ove obale, gdje me razumiju bez
engleskog jezika. Svaka kremšnita na Bledu, dvorci od Celja do Đerdapske
klisure, mirisi sa Baščaršije, sva priroda i ljepota koju srećem kada putujem
ovim prostorom, sve je to nešto gdje se ne osjećam kao turista. Za mene je
Balkan prostor na koji sam ponosan i koji želim predstaviti ljudima koji vole
putovati, jer mislim da vrijedi.
Mnogi ne mogu da priušte vremenski i finansijski da
obiđu sve dijelove Balkana, ali kad bi morao da biraš top pet mjesta, koja bi to
mjesta bila?
Iskreno, mislim
da je još jedna od prednosti ovog prostora kojim se bavim to što nisu potrebne neke ogromne finansije za obilazak, jer je sve veoma povoljno. To mi je glavni adut
kad vodim strance, svi do jednog ne vjeruju u cijene. Neka lista od pet najvažnijih
mjesta bi bila: Bledsko jezero, Dubrovnik, Beograd, Sarajevo i Ohridsko jezero,
a moja lista od pet mjesta bi bila: Maribor i selo Lipica, Motovun, krivi
toranj u Gradačcu (ne bismo li sjahali sa onog u Pisi), Subotica, Đavolje jezero
i Durmitorska vila, Đirokastra u Albaniji.
Koja su to
skrivena mjesta koja nisu toliko poznata, a koja bi ti ovim putem preporučio?
Pored ovih što sam spomenuo, mislim da posebnu
pažnju treba obratiti na ruralna područja i mjesta koja nisu u prvom planu.
Od takvih izdvojio bih Đavolju Varoš, Berat, Kapetanovo, Rajačke pimice,
Prilep, Tetovo. Od gradova definitivno Osijek, Kraljevo, Vranje, Kruševo,
Perast, Maribor i još mnogo njih koji se nekako prođu. Durmitor i Staru
planinu, vodopad Tupavica. Nevjerovatno vjersko naslijeđe koje se može naći
širom ovog prostora, uz posebno isticanje manastira Manasija i manastira Jovan
Bigorski. Sada kada treba da izdvajam, nemam pojma šta da napišem, vjerujem da
ćete naići na mnogo iznenađenja u ovoj mojoj trilogiji, jer ima preko 500
lokaliteta.
Uvijek se spominje i balkanska hrana, šta je po tebi
najbolje?
Moja kilaža i
ljubav prema čiščenju trpeza mi dozvoljava da na ovo pitanje odgovor
jednostavno sa svugdje. Bukvalno nema mjesta gdje smo bili, a da nije bila
sjajna hrana. Tako da, nakon što pročitate o svakoj od država, imate poseban
segment sa kuhinjom iz te zemlje, preporukama šta i gdje probati, jer putovanje
bez gastronomije je kao seks bez ljubljenja, naprosto nema romantiku.
Mnogima su
interesantna vikend putovanja, šta bi nam preporučio za tu opciju?
Moje iskustvo sa
vikend putovanjima je pokazalo da je najbolje organizovati se po regijama. Na
primjer, Subotica-Palić-Sombor, pa idući put Pula-Brioni-Motovun, pa onda
Ohrid-Skoplje-Tirana, pa Banja Luka-Kozara-Jajce, nekako je najveća prednost
ovog prostora to što je sve blizu i vrlo lako se ukombinuju ture sa mnogo
različitih sadržaja.
Zašto su nam putovanja važna, šta su tebe tvoja
putovanja naučila?
Putovanje je
najviše što možete dobiti za uloženi novac, zbog putovanja postajete bolji i
svjesniji ljudi. Znam da ovo zvuči utopijski, ali je tako. Mene su putovanja
naučila da postanem bolji čovjek, da ništa osim zebre nije crno-bijelo, da mogu
da sagledam i drugačije posmatram život i sve sto mi se dešava. Naučila su me
da budem samostalan, da ne odustajem od malih zadovoljstva, lijepih uspomena
ali i velikih ciljeva. Što dalje čovjek otputuje više i bolje upozna sebe.
Takođe, naučio sam više voljeti svoj grad i ovo podneblje ne mahati olako rukom
i govoriti “ovdje ništ’ ne valja”. Ja radim i kao turistički vodič i mislim da
radim plemenit posao, jer nakon tura ljudi se vrate kući sa lijepim uspomenama,
pomognem da zavole putovanja, da se zainteresuju, da nauče nešto novo isti
stvar i radim sa ovim knjigama. Često kažem da su radnici u turizmu proizvođači
snijega, sjetite se sebe kad ste bili djeca pa se obradujete snijegu, bez
ikakvog razloga ali vam je drago, e isto tako je sa putovanjima i sa tim
emocijama koje ono nosi. Tako da putovanja su meni pomogla da se više sretnem
sa samim sobom i dovela su mi more divnih ljudi u život.
Imajući u vidu da ti živiš i radiš u Banjaluci, za one
koji nas čitaju, a ne žive u Banjaluci, šta bi im poručio, zašto da posjete
naš grad?
Zato što je ovo
specifičan grad, pogotovo za izgled gradova u BiH, veoma specifičan i izgledom
i energijom. Kombinacija raznih uticaja dovela je do toga da na rijeci Vrbas
leži jedan divan grad koji ljudi treba da vide. Treba da osjete to nešto što ja
volim u ovom gradu, pa makar im se i ne svidjelo. Treba da se provozaju dajakom,
treba da vide Banski dvor, a ako dođu 3.5. treba da oko 20 časova odu u Narodno
pozorište Republike Srpske na promociju moje trilogije i da se upoznamo, jer ja
volim sretati nova lica u mom gradu.
Znajući te,
vjerujem da imaš već nove planove. Možeš li nam reći nešto više o njima?
Ovaj put mi je
glavni prioritet da ovo izdanje ispromovišem širom regije, da svi vide i čuju
za ove knjige, da obiđem škole i uradim što je više moguće promocija kako bih podigao svijest o ljepotama ovog prostora, a iskreno vjerujem da ovaj komplet
knjiga ima potencijal. Što se pisanja tiče, u fazi dizajna su dva vodiča, jedan za
Prag i knjiga koja obuhvata Firencu i Toskanu. To su ture koje vodim i na koje
ide more ljudi sa ovog prostora, a želim im prikazati šta sve tamo treba da
vide, jer pričamo o dvije avanture koje su fenomenalna uspomena ako se dobro
isplaniraju. Pored toga, pišem još mnogo toga, tako da vjerujem da ću se sa
ljubiteljima putopisa sretati mnogo u godinama koje dolaze.