Pervan je "Večernju školu" i pokrenuo kao stand-up predstavu prije više od dvadeset godina, a kada su televizijske kuće shvatile da sa malo ulaganja mogu uraditi fantastičan TV šou, Pervanova ekipa ušla je u studio i snimila fenomenalne serijale za privatne TV stanice, a kasnije i za HRT. Neke od ovih serijala vijerni fanovi "Večernje škole" i danas gledaju na YouTubu. Svakako da je popularnosti ove emisije doprinijelo i to što su u njoj godinama učestvovali odlični Zlatan Zuhrić Zuhra, koji danas ima svoju autorsku predstavu Otac i sin, ali i ostala ekipa: komičar i radio voditelj Mladen Horvat, poznati filmski glumac Đuro Utješanović, tamnoputi humorističar Ahmed El Rahim, simpatični komičar Damir Folnegović, te gostujući likovi koje su tumačili popularne ličnosti iz svijeta filma, estrade i šou biznisa poput Miroslava Škore, Maje Kovač, Borisa Šibera i drugih. O fenomenu zvanom "Večernja škola", novinar BUKE razgovarao je sa legendarnim Željkom Pervanom, frontmenom i idejnim tvorcem ove predstave.
Poslije dugog perioda pauze, ekipa Večernje škole je opet na okupu. Da li Vam je falila ta škvadra?
Pervan: Pošto sam jako puno nastupao sam, poslovno nisam puno patio, ali mi je drago ponovo raditi sa ljudima koje dobro poznajem i u koje imam povjerenja, znam koliko vrijede.
Da li ćete raditi samo žive nastupe ili ćete ponovno da radite TV serijale?
Pervan: Možemo raditi i serijale, ali nitko nas neće. Jako je čudno ovisiti o urednicima na raznim televizijama. Neki ne razumiju, neki razumiju, ali se boje naše slobode u glavi. Mislim da je najveći problem što se ne damo kontrolirati, a to je vrlo opasno u današnjim demokracijama. Imati svoje mišljenje, to je ravno nošenju oružja za tu uredničku kukavelj. Svaki dan idu na posao sa strahom da će ga šef smijeniti, onda bolje ništa ili radiš serije koje su bezopasne ili su Turske. Srećom, ne ovisimo o njima. Najbolji je primjer naše gostovanje u dvorani Cibone u Zagrebu. 5000 ljudi na jednoj predstavi! 5000 ljudi, niti jedne novine, portal, TV kuća nisu ništa objavili?! To je znak da vrijedimo, najbolji. Ali pomiren sam sa takvim stvarima, jer znam gdje živim.
Da li su možda proradile i emocije kada ste se nakon toliko godina ponovno našli na sceni?
Pervan: Nisu, zadovoljstvo nam je bilo, ali bez suza radosnica u očima.
Kakav je inače odnos među Vama, da li ste i privatno drugari?
Pervan: Privatno imamo živote malo udaljene i bez previše dodirnih tačaka. Kod susreta se zaista radujemo jedan drugom, ali se ne čujemo mjesecima. Živojin (Mladen Horvat) mi je nekako najbliži, fizički i mentalno.
Kako pojašnjavate fenomen Večernje škole? Čime ste "kupili" publiku?
Pervan: Davno sam, mislim 1995 g. bio zamoljen da smislim neku zabavnu emisiju, ali da ništa ne košta. Mislio sam šta nam je svima zajednički nazivnik, osim da smo sisari, koja bi to mreža uhvatila što više ljudi. Škola, ali večernja, jer smo starija čeljad. Prvih nekoliko emisija sam radio sam, a publika preko telefona je bila u poziciji učenika. Već na trećoj pojavilo se oko 600 ljudi koji su pratili emisiju. Uplašen pomalo, jer nisam to očekivao, pozvao sam Mladena u pomoć da bude učenik u klupi. Znao sam da je duhovit, jer smo prije toga radili na radiju. Onda Zuhru, pa Ahmeda, pa Đuru i tako je počelo. Imali smo devet godina tjedne premijere. Ono što je privuklo publiku su, mislim, odlični uvjerljivi likovi, gluma i teme, jer škola trpi svaku temu. Konačno, ne može se ispisati formula uspjeha, jer ima puno toga što se ne može objasniti.
Na koji način radite scenario? Da li Vi napišete tekst i date ekipi na razrađivanje ili glumci smišljaju sami svoje šale?
Pervan: Odabere se tema koja je trenutno aktualna ili je prosto zanimljiva ljudima i onda svaki iz svojeg lika referira se na istu. Razgovaramo, zabavljamo se među sobom i onda se izrodi kostur emisije.
Koliko u svemu tome ima i spontanosti, jer čini se kao da sve vaše šale nastaju istog momenta dok ste na sceni?
Pervan: Večernja škola je stand-up predstava, gdje se međusobno potičemo i dajemo jedni drugima šlagvorte. Ima improvizacije, jer imamo povjerenja jedni u druge, ali postoji i zadani dio kojeg ja kao profesor nastojim održati na površini tijekom emisije.
Vi ste i stand-up komičar i to, po mom skromnom mišljenju, najbolji stand-up komičar u regionu. Na svojim nastupima ne štedite nikoga, da li ste možda nekada imali neprijatnosti zbog toga?
Pervan: Izbjegavam imena i konkretne ljude, jer ne vjerujem da su recimo političari ili bogataši svi pokvareni. Među narodom se kriju najveći moji ciljevi, ali ih štiti anonimnost. Čini se da su na slobodi samo neulovljeni a ne nevini. Imao sam problema sa nekoliko političara ali nisu me uplašili. Sami su se prepoznali. Oni rade ispod površine, osvećuju se. Zato me nema na televizijama. Pisao sam kolumne devet mjeseci za 24 sata sve dok nisam malo očešao predsjednika države. Kada me urednik nazvao, znao sam. Ne mogu više pisati jer Austrijanci štede (smijeh).
Kakva je po Vama komičarska scena na ovdašnjim prostorima? Ima li dobrih komičara i ko je po vama na samom vrhu?
Pervan: Naravno da ima sjajnih komičara i glumaca. Ne bih izdvajao nikoga imenom, a posebno prezimenom. Neki su uspjeli, a neki još sazrijevaju. Neki nisu dobili priliku, što je jako važno za karijeru.
Čini se da se današnja komedija okrenula ka političkim temama i dilemama, imamo mnogo komičara koji rade analitičke emisije s primjesama satire i humora, a glavna preokupacija su im aktuelni političari na vlasti. Mislite li da su, zapravo, oni u službi režima, jer ih na neki način non-stop reklamiraju i stavljaju u prvi plan?
Pervan: Ovo što ja pratim ne izgleda tako, a za ove koje ste opisali ne znam. Mene interesiraju procesi, a manje događaji. Treba progovoriti o temama koje nas prate kao ljudska bića, zavist, zloba, oholost, podmuklost, kao i o ljubavi, dobroti, a najviše o ženama.
I političari su čak počeli da se bave komedijom u toku press konferencija i kampanjama. Vaše mišljenje o tome?
Pervan: Da, ali oni su često smiješni, a ne duhoviti. To su dvije različite stvari.
Da li ste se ikada pokajali što ste život posvetili komediji, da li ste ikada poželjeli raditi neki drugi posao?
Pervan: Nema kajanja. Posao dostojan čovjeka je kreativan posao, a ne uvoz izvoz, pa onda fino zaradiš. Rodio sam se za ovaj život, volim ono što radim, a to je vrlo rijetko, nažalost. Da nisam uspješan, a ambicija me ždere, onda bih patio ili krivio sve da ne razumiju moju dubokoumnost. Vjerujte znam ih i previše koji krive druge za svoju osrednjost. To je pakao od života. Pogledati se u ogledalo i priznati sebi da možda nisi za to čemu stremiš, to je teško. Meni je čast da radim to što radim.
Poruka čitateljima Buka magazina.
Pervan: Čitajte BUKU u tišini.
